Bogato pedagoško iskustvo nastave u srednjim školama i na sveučilištu tlo su na kojem su ova osobna razmišljanja i prijedlozi o mogućim promjenama hrvatskoga školskog sustava niknuli.

Pitanje o mjestu i funkciji školskoga sustava središnje je pitanje društva. Hrvatska javnost očekuje od obrazovnih institucija oblikovanje suvremenog, demokratskog, decentraliziranog obrazovnog sustava zasnovanog na znanstvenim istraživanjima s područja dječje, razvojne i socijalne psihologije, pedijatrije, moderne pedagogije, neurologije, filozofije, a sve to na osnovi preciznog uvida u anatomiju i metabolizam školskoga sustava. Vrijedan pažnje jest i pregled mnogih aspekata najuspješnijih obrazovnih sustava u svijetu, no iako treba biti svjestan činjenice da nisu prenosivi u cijelosti - jer svaki je od njih sukladan socijalnim, ekonomskim, kulturološkim i drugim mrežama - iz njih se svakako može štošta naučiti. 

Svaka je zemlja Europske unije ponosna na svoju stoljetnu obrazovnu tradiciju, no sve one nastoje trajno razvijati, modernizirati sustav obrazovanja u strukturu cjeloživotnog učenja. Ciljevi tih promjena su da se svakom građaninu omogući da budu informirani, autonomni, aktivni, odgovorni i svjesni sudionici svih segmenata života, imajući u vidu da svi stojimo pred istim izazovima ne samo sve ubrzanije znanstveno-informatičke revolucije, nego i velikim promjenama na područjima političke geografije, regionalnih, ekonomskih i političkih integracija, multikulturalnosti te globalizacije.

>>> Više pročitajte u Expressu