Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković očito čeka da DORH podigne optužnicu protiv Milijana Brkića pa da ga liši svih stranačkih funkcija i stranačke iskaznice. Čekanje do zadnjeg trena za obračun s “nestašnim” članovima stranke je model po kojemu, izgleda, radi Plenković.
Draže mu je kad pod pritiskom sami naprave “člansku egzekuciju”, no ako se na to ogluše, Visoki časni sud, vodeći se blagoslovom šefa, to napravi umjesto njih. Upravo se to i dogodilo u slučaju požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića. Preživio je sve optužbe supruge za nasilje i mailove koje u HDZ-u “nisu vidjeli od gomile koje im pristižu”, ali kad je optužen za nasilje, promptno je brisan.
No u HDZ-u vladaju dvostruki, ako ne i višestruki kriteriji po pitanju iščlanjivanja. Recimo, Božidar Kalmeta je preživio sve afere još od doba Sanaderove vlade, poput čuvenih bojenja tunela, i ostao neokrhnut. Štoviše, nagrađen je mjestom pomoćnika glavnog tajnika stranke za Dalmaciju.
Takve sreće nije bio bivši ministar Darko Milinović. Navukao je bijes šefa i ostalog vodstva kad je organizirao četiri autobusa i došao u Zagreb. Izbacili su ga iz stranke jer “nije poštovao stranačku disciplinu”.
Ministrici Gabrijeli Žalac oprostio je što je autom udarila dijete na cesti bez važeće vozačke dozvole, ali i čudnovati najam Mercedesa na ime majke koja ima već dva automobila, no mladom HDZ-ovcu Stjepanu Vukušiću nije oprostio što se zabio u parkirane aute i pobjegao s mjesta nesreće.
Dok su Tomaševića izbacili tek kad je optužen za nasilje, Ivicu Mudrića, koji je brutalno nokautirao mladića na cesti, su suspendirali. Požeško-slavonski HDZ-ovac Igor Krizmanić olakšao im je odluku jer je sam tražio da ga brišu iz stranke nakon što ga je kći optužila za nasilje. Za brisanje iz članstva kriteriji očito ovise o kome se radi, a za smjenu šefa samo je jedan - gubitak izbora.