Hrvatska dobiva Zakon o zabrani uvrede Veličanstva, premda se ne zove tako. Tako se zove u Engleskoj, ali kakvi smo mi Englezi takvo nam je i Veličanstvo. Kod nas je zaživio naziv “Lex AP”. Andreju Plenkoviću ideja je pala na pamet kad su njegovi inicijali počeli curiti iz istražnih spisa u velikim kaznenim predmetima njegovih ljudi. Umjesto da se, kao razuman državnik koji želi dobro svojoj zemlji, okrene prema svojoj stranci i iz nje istrijebi lopovski kukolj, on se okrenuo prema novinarima i zaposlenicima istražnih tijela, prvima prijeteći privođenjima te oduzimanjem mobitela i računala, a drugima zatvorom od tri godine. Sad je, shvativši da se javnost okrenula protiv njega, malo spustio loptu pa dodao paragraf prema kojem će kažnjavanje odgovornih za “curenje” biti isključeno ako je odavanje podataka bilo u javnom interesu.

To je perfidna promjena koja ne mijenja ništa - dok u sudskom procesu tuženi dokaže da je informacija koju je dao medijima bila u javnom interesu proći će godine i godine, a njemu možda uništen život. Plenković je, dakle, posegnuo za vladavinom putem straha. Afere Borg, Softver, Vjetroelektrane, dvije plinske megaafere, HEP; ništa od toga nije premijera natjeralo na čistku unutar stranke - on se posvetio jedino gušenju slobode tiska. Plenković zavodi “zakon šutnje”, Omertu kakva vlada u dobro poznatoj nevladinoj organizaciji sa Sicilije. Hrvatsku će ostaviti u stanju lošijem od onog u kojem ju je preuzeo.

Stranački pokorene institucije, de facto jednopartijski sustav, uništenje tržišne utakmice, forsiranje stranačkih perjanica - sve to vodi nas ekonomskoj, društvenoj i kulturnoj stagnaciji, a posljedično populacijskom iščezavanju. Odustajanje od zakona bilo bi dokaz razuma i domoljublja, ali to kod Plenkovića nećemo naći - samo sebeljublje i beskrajnu ambiciju, pod čije će čizme biti bačena budućnost cijele zemlje.