Ekonomisti i investicijski savjetnici kažu: nikad sva jaja u istu košaru. Padne li košara, sva se jaja razbiju. Ni u politici nije bitno drukčije. Andrej Plenković to je pravilo zanemario i svoju političku sudbinu najuže vezao uz “lex Agrokor”...
POGLEDAJTE VIDEO:
U pozadini Vladine akcije vodi se žestok rat HDZ-a i Mosta. Iako se čini da Vlada o toj tvrtki ima jednu politiku, uistinu se zapravo vode dvije. Most zagovara žestoki kazneni progon svih odgovornih ljudi u ovoj priči. Ne treba sumnjati da sinjski tribun Miro Bulj na najjednostavniji način iskazuje ono što je sama srž Mostova pristupa. On spominje uhićenja, zatvore, Remetinec, Lepoglavu... Time zapravo savršeno iskazuju i šire kolektivne osjećaje. Kaznena djela za koja je Božo Petrov prijavio Ivicu Todorića - koji navodno već neko vrijeme traži i strane, ne samo domaće odvjetnike - opisana su u dvadesetak zakonskih paragrafa, u kojima su propisane kazne od pet do deset godina zatvora.
Bulj i Petrov su ciljnike okrenuli prema najnepopularnijim metama u ovoj zemlji: Ivici Todoriću, Borisu Vujčiću i svim financijskim ustanovama koje su dopustile emisiju kontaminiranih mjenica, kao i njihovim čelnim ljudima. HDZ o toj inicijativi šuti, iz čega ne bi trebalo izvesti zaključak da se s njom slažu. Naprotiv, svjesni Todorićeve epske nepopularnosti, oni se vjerojatno ne usuđuju otvoreno reći da su protiv. Ako Most uspije dovesti do uhićenja Todorića, ta će akcija doprinijeti rastu njihove popularnosti.
U neretvanskom kraju, gdje je Todorić na proizvodnju mandarina djelovao gore od elementarne nepogode, Most bi trijumfirao. No neovisne umrežene liste tim bi potezom dobile na snazi u cijeloj Hrvatskoj, a glasove koje dobiju sigurno neće oteti SDP-u. Ovo je sukob na desnici i desnom centru. Most upravo širi mrežu kojom povezuje lokalne liste i to bi moglo proizvesti ozbiljan politički potres, na štetu HDZ-a. Dok se Bulj i Petrov zanimaju samo za kaznenopravni aspekt priče - s kojim nije moguće izgubiti - Andrej Plenković prihvatio se restrukturiranja Agrokora, što je igra unaprijed osuđena na, veći ili manji, poraz.
Andrej Plenković preuzeo je iz prošle vlade Zdravka Marića kao ministra financija, a Marić je, unatoč nespornoj stručnosti, notorno Todorićev čovjek. Bio i ostao: u poreznoj reformi smanjio je PDV na poljoprivredne proizvode, gdje je Todorić imao goleme poslove (Belje, PIK, Agrolaguna...), a povećao ga je ugostiteljima. Sad je jasno da je to bio pokušaj da se Todoriću položaj olakša prebacivanjem tereta na turizam i ugostiteljstvo, u kojima Agrokor nije važan. Plenković je uz Marića. Premijer i šef HDZ-a ključni je pokrovitelj “lex Agrokora”, i ne samo to: on se izlaže gnjevu banaka, Rusa, dobavljača...
Petrov će na lokalnim izborima napadati HDZ
Andrej Plenković je čovjek koji je preuzeo političku odgovornost za odabir Tončija Ramljaka, premda ga je kao povjerenika faktično izabrala Martina Dalić. U čemu se sastoji njegova misija? Ovim su zakonom banke koje su kreditirale Ivicu Todorića, dok zakon vrijedi, izbačene iz igre sa starim potraživanjima. Sa starim potraživanjima izbačeni su i dobavljači. Pojednostavljeno govoreći, Ramljak će tijekom tog moratorija pokušati pronaći varijantu konačnog raspleta prema kojemu bi na kraju Vladini favoriti prošli što bolje, a svi ostali - osobito ruske banke - kako prođu, prođu. No s tim u vezi pojavljuje se nekoliko krupnih problema. Prvo, može li sustav Agrokor, u vrijeme moratorija na pokrivanje obaveza, sam proizvoditi vlastitu likvidnost ili će mu trebati novi krediti. Banke su već rekle da su spremne “uliti” još 150 milijuna eura u Agrokor.
Pod pretpostavkom da se promet Konzuma, Tiska i drugih tvornica gotovine iz koncerna vrati na razine prije krize, novi krediti možda neće biti potrebni, no to još nije izvjesno. Upitno je koliko će dobavljača nastaviti isporuke u starom obujmu. Druga poteškoća leži u tužbama. Dr. Goran Vojković već je od Ustavnog suda zatražio ocjenu ustavnosti ovog zakona. Razumno je pretpostaviti da će Ustavni sud otezati s rješenjem tog i sličnih zahtjeva, koji će se sigurno pojaviti, no to zacijelo neće igrati nikakvu ulogu kod podizanja tužbi ili međunarodnih arbitraža, čemu će sigurno pribjeći strane oštećene “lex Agrokorom”. Konačno, može li Tonči Ramljak za godinu dana raspetljati klupko zvano Agrokor?
On bi, sa svojim pomoćnicima, u tom razdoblju morao snimiti sve detalje poslovanja koncerna koji je na koljenima, pronaći rješenje za složenu mrežu međusobnih jamstava umreženih poduzeća, prodati ono što se prodati može pa onda čekati dan prestanka važenja zakona, kad će svi krediti, obveznice i drugi papiri Agrokora doći na naplatu. Uspije li u toj nemogućoj misiji, Andrej Plenković ostaje u sedlu, no čeka ga doista divlji rodeo.