Preplivali smo gotovo dva kilometra. Osjećam se pobjedonosno. Moru se nisam mogao niti približiti punih 20 godina, započinje priču Zagrepčanin Krešimir Butković (37). Nakon skoka na glavu u more kraj Senja početkom 1990-ih Krešimiru je teško stradala kralježnica.
- Nakon skoka ostao sam ležati u moru. Utapao sam se. Nisam mogao pozvati pomoć. Primijetio me jedan od kupača i izvukao na obalu - priča Butković.Zbog nesreće je izgubio osjet u većem dijelu tijela. Slijedile su četiri duge godine mučnog i teškog oporavka. Zbog komplikacija dobio je sepsu i morao operirati bubrege. Bez majčine pomoći ništa nije mogao.
- Nakon izlaska iz bolnice, nisam se više mogao ni približiti moru. Svaki put pozelenio bih od straha. Svake noći sanjao sam isti san, da se utapam - prisjeća se Krešimir Butković. Njegova obitelj ima vikendicu u Barbatu na Rabu. S terase bi gledao more i razmišljao kako bi bilo ponovo zaplivati. Nakon dugih godina psihološke borbe, lani je rekao rođacima kako bi htio pokušati plivati. Godinu dana proveo je na psihičkim pripremama sa psihologom i fizičkim treninzima. Sredinom srpnja u pratnji brata blizanca Tomislava spustio se do plaže u Barbatu. Ušao je u more i odlučio preplivati najširi dio barbatskog kanala, do otočića Dolina. Krešimirovo tijelo u vodi je stajalo okomito, a plivao je samo rukama. U čamcu ga je pratio brat.
- Imao sam krizu blizu Dolina. Put do otočića trajao je 55, a natrag 45 minuta. Nadam se da će moj pothvat biti poticaj svima kako bi pobijedili svoje strahove - rekao je Krešimir.
KUPA SE KAD GOD GA NETKO MOŽE BACITI U MORE
Nakon što je preplivao kanal, Krešimir se odvažio. Kaže kako bi plivao svaki dan, samo da ga netko ubaci u more.
- Kad nema nikog oko mene najradije bih zvao službu spašavanja da pliva uz mene - šali se optimistični i nasmijani Krešimir.
VRSTAN JE PISAC i GLAZBENIK, A NEKADA JE I PLESAO
Krešimir Butković surađuje s glazbenicima i pjevačima diljem svijeta. U Slovačkoj su ga proglasili najboljim tekstopiscem na engleskom jeziku.
- Nekad sam bio odličan plesač. To što sam u kolicima nije me spriječilo da plešem jer i u njima se čovjek može gibati. Najteže od svega pada mi što zbog smanjenih osjeta u rukama više ne mogu svirati gitaru kao nekad. Ali uopće se ne brinem, treba uživati u svakom danu - zaključio je Krešimir.