Kontroverzni general i ključna politička ličnost u Meksiku u 19.stoljeću - Antonio López de Santa Anna - poznat i pod nadimku 'Napoleon Zapada', bio je predsjednik Meksika u više navrata.
Rođen na današnji dan 1794. godine u vrijeme kad je Meksiko još uvijek bio dio španjolskog kolonijalnog imperija. Vrijeme u kojem je diktatorski vladao ovaj lukavi političar povjesničari nazivaju 'doba Santa Anne'.
Nepromišljene i riskantne vojne avanture
Santa Anna se borio u Meksičkom ratu za nezavisnost, ali na strani španjolskih kolonijalista. No, ipak kad je Meksiko uspio izborio nezavisnost, Santa Anna se priklonio novim meksičkim vlastima. Zbog toga je nagrađen činom generala.
Prvi put predsjednik Meksika postao je 1833., a kasnije još deset puta. Ipak, njegove vojne avanture su često bile riskantne i nepromišljene te je unatoč i mnogim pobjedama koje je izvojevao, Meksiko izgubio velik dio teritorija.
Najpoznatiji je po tome što je kao glavni meksički general sa višestruko nadmoćnom silom osvojio američko uporište kod Alama nakon 13 dana borbe, ali uz mnogobrojne žrtve. Alamo je branilo 200-tinjak Teksašana, među njima i slavni Davy Crockett, a Santa Anna je došao sa 1500 ljudi.
No samo dva mjeseca kasnije Teksašani su ga ipak potukli do nogu. General Sam Houston pobijedio je Santa Annu i njegovu vojsku i nakon tog poraza Meksikanci više nisu pokušavali zadržati Teksas u sastavu svoje države. Teksašani su tako osigurali svoju nezavisnost.
Dan nakon bitke Santa Anna je tijekom bijega zarobljen. Navodno su ga pronašli prerušenog u uniformu mnogo nižeg čina.
Noga sahranjena sa svim vojnim počastima
Santa Anna je najviše od svega žudio za svojom slavom i slavom svoje vojske. U obrani grada Vera Cruza kojeg su htjeli zauzeti Francuzi, pogođen je topovskom kuglom u nogu koja mu je odmah morala biti amputirana. No to ga nije zaustavilo da i od tako strašnog gubitka napravi spektakl.
Njegova noga je u svečanoj povorci prevezena iz Vera Cruza u Ciudad de México i sahranjena sa svim vojničkim počastima, uz počasne plotune, govore i recitaciju pjesama u generalovu čast. Položena je u kristalni spremnik i pokopana ispod raskošnog spomenika na groblju Santa Paula.
Ponekad bi tijekom svojih govora držao drvenu nogu iznad glave kako bi sve podsjetio na svoju žrtvu. Tu drvenu nogu zaplijenili su američki vojnici 1847. kao ratni trofej, a noga je danas izložena u Državnom vojnom muzeju u američkom Illinoisu.
Kada je nadvojvoda Maksimilijan proglašen za meksičkog cara, Santa Anna je svoje profesionalne usluge ponudio i novom caru ali i njegovim protivnicima, ali su ga obje strane odbile. Ostatak života proveo je u inozemstvu gdje je prognan, a dvije godine prije smrti dopušteno mu je da se vrati u Meksiko.
Umro je u siromaštvu u 82. godini. Ipak, pokopan je uz sve vojne počasti i sahranjen u Meksiku.
Ženio se samo zbog bogatstva
Oba braka Santa Ana sklopio je malodobnim kćerima bogatih španjolskih veleposjednika, a koliko mu je bilo stalo do svojih bračnih družica najbolje govori podatak da se na vjenčanjima nije pojavio već da je poslao svog opunomoćenika.
Prvi put opunomoćenik bio mu je budući punac. On se i ženio radi praktičnih razloga i isključivo je bio zainteresiran za financijski aspekt bračnog saveza.
U braku sa prvom suprugom Maríom Inés Garcíom, koju je oženio kad mu je bilo 31 godina, dobio je četvero djece. Nakon skoro 20 godina braka supruga mu je umrla, a on se dva mjeseca nakon njene smrti oženio sa 16-godišnjom Maríom de los Dolores de Tosta. U tom braku nisu dobili djecu, a par je rijetko živio zajedno.
Nekoliko žena tvrdilo da da je rodilo njegovu izvanbračnu djecu. On ih je priznao četvero dok njegovi biografi spominju čak sedmero izvanbračne djece.