Imamo izvrsne stručnjake, nemamo se čega sramiti. Mi smo bok uz bok najvećim svjetskim stručnjacima. Ne možemo ponuditi uvjete pacijentima koje imaju recimo u američkim bolnicama, ali možemo ponuditi naše znanje i sposobnost koje su al pari svjetskima. Poštovanje koje naši stručnjaci ovdje dobivaju od strane vanjskih vrhunskih stručnjaka pokazuje da se nemamo čega sramiti, objašnjava nam predsjednik Hrvatskog kongresa dječjih kirurga dr. Zoran Bahtijarević.
Po osmi put okupili su se stručnjaci dječje kirurgije kako bi razmijenili ideje, slučajeve, naučili nešto novo, a svakim novim kongresom im se priključuje i veliki broj stranih stručnjaka pa je ovaj, hrvatski kongres, praktički prerastao u međunarodni.
Ove godine je s domaćim dječjim kirurzima na predavanjima govorilo više od 50 stranih kirurga iz Švedske, Francuske, Španjolske, Njemačke, Italije, Austrije, Švicarske, Poljske, a došli su još i kirurzi iz SAD-a, Južne Afrike, Egipta Indije i Saudijske Arabije. Puno stručnjaka za razliku od početaka prije 23 godine kada je sudjelovalo tek nekoliko stranih kirurga.
- Po ovom broju predavača iz cijelog svijeta, koji je zaista impresivan, vidite da je ovo vrlo dobar, a rekao bih i naš najbolji kongres do sada. Imamo jednu vrlo značajnu grupu iz SAD-a, to su dječji urolozi koji su među najjačim imenima svijeta. Ovaj kongres je njima toliko zanimljiv da su oni s nama ovdje suorganizatori. Mi smo tu tradiciju dolaska stranih predavača uveli praktički od samih početaka, još 1995. s 1. kongresom na Brijunima. Tada smo pozvali, skromnih, pet predavača. Nakon toga je uslijedio drugi kongres u Dubrovniku gdje je počela tradicija s brojnim vanjskim predavačima - kaže Bahtijarević te dodaje zbog čega je uopće pokrenuto okupljanje domaćih i stranih stručnjaka.
- Želimo na naše kongrese donijeti ono najbolje što nudi dječja kirurgija, anestezija i sestrinstvo. I to zbog dva razloga. Prvo, da pokažemo našim mladima da se nemamo čega sramiti. Naša je medicina, usprkos sustavu, vrhunska medicina. Ona nažalost počiva na individualnim naporima pojedinaca, ali su rezultati fantastični. Drugi je razlog da vide kako to zapravo doista izgleda, kako se komunicira na ovakvim kongresima te da nauče nešto novo. Mnogim našim kolegama je ponuđena edukacija vani nakon ovakvih kongresa. Mi možemo naučiti dosta toga, ali možemo naučiti i strane predavače - dodaje Bahtijarević, inače i liječnik hrvatske nogometne reprezentacije.
Koliko strani kirurzi mogu naučiti od naših dječjih kirurga bilo je vidljivo na samim predavanjima. Rasprava je bila aktivna te su često prekidali predavače kako bi postavili nekakvo pitanje. Isto je bilo i u pauzama, pogotovo kada bi se govorili o situacijama s kojima se nitko u svijetu nikada nije susreo, a naši liječnici jesu. Jedna od takvih je i dr. Ivana Sabolić Pipinić iz KBC-a Zagreb koja je operirala dijete s vrlo rijetkim Coffin-Siris sindromom, od kojeg je do danas u svijetu bolovalo tek 80-ak ljudi. Njen kolega dr. Miram Pasini je, pak, prije dvije godine prvi u Hrvatskoj uspješno razdvojio sijamske blizance. Djeca su bila spojena na leđima te su dijelili debelo crijevo.
- Morali smo ih operirati odmah drugi dan njihovog života. Jedan od blizanaca je bio veći i težio je oko dva kilograma, a drugi nešto više od kilograma. Operacija je uspješno završena nakon nekoliko sati te su oba blizanca dobro podnijela operaciju. No nažalost, jedan od njih je preminuo nakon četiri mjeseca zbog Steinerovog sindroma koji je naslijedio od majke koja nije niti znala da ga ima. Potpuno nevezano uz to što je bio sijamski blizanac. Radi se o bolesti koja onemogućuje razvoj i rad mišića - objasnio nam je dr. Pasini.
Ovakav slučaj je također rijetkost u svijetu pa je dr. Pasini nakon svog predavanja još 15 minuta tijekom pauze raspravljao sa stranim kolegama koji se s takvim nečim nisu susretali.
- Ima puno operacija koje mi ovdje radimo, a koje su u svjetskim razmjerima rijetkost. Ne tiče se to samo Klaićeve, KBC-a Zagreb već cijele Hrvatske. Imamo izvrsne centre dječje kirurgije u Rijeci, u Splitu i u Osijeku. Imamo nimalo lošije centre na razini Županijskih bolnica, ali tamo ne mogu zbog podrške raditi velike operacije koje zahtijevaju intenzivnu njegu djece, a nema niti smisla - zaključuje Bahtijarević.