svjedočim odličnom apetitu labradora kao vrste ALI nikada mi nije uzeo sa niskog stoliča ni kockicu čokolade .....!! Bez ikakve dresure,drila ili sl on ne dira ništa ni na stolu malom ili velikom, a ne(zna) otvarati vrata (što mi je sada drago kad vidim ovo). Sjedeći čeka I fekta pogledom I gestama ali ne dira , a čak I kada mu stavim u njegovu posudu hranu ne prilazi dok se ne maknem I zovnem ga. Dapače u svakom trenutku kad mu priđem odmakne se od porcije ( ovčar me davno odmah napao -čim je dobio hranu-nema nitko pristupa)........Razlika je bitna samo u tome što sam ja svojeg labija uzeo sa 2 mjeseca I bio je od malena sa nama u stanu.....

to nije pas nego tasmanijska neman bolje da su te pare dali u humanitarne svrhe!

tako vam je to u životu, a tako će ostati dok je i svijeta. Prije svega,ovo što ću kazati je moje subjektivno mišljenje, jer takovom kućnom ljubimcu stalno mjestu boravka je vani u dvorištu obiteljske kuće u uređenom mjestu za njega-boksu i koliko god da ga volim i obožavam mogao bi ući u dom samo dok je pod mojim nadzorom. Malo bi teže bilo da sam u stanu, ali bi za mnogo manje novca uredio mjesto za njega, da bude pod nadzorom kada nikoga nema doma, da ne pravi kaos po stanu. Što se tiče ovoga bračnog para, oduvijek se govorilo tko ima ima i može da se razmeće, a tko nema živi kako zna i kako sa snalazi, a najžalosnije je što je sve veća populacija siromašnih koji kopaju po kontejnerima i kupe otpatke od hrane koju su bacili ovakovi što ne znaju kuda bi sa novcima. Što se nisu pohvalili nekom humanitarnom gestom, ima se gdje "isprsiti" onaj tko ima viška "perja"--dok svaka čast onima koji su uistinu humanitarci i ne ponašaju se u stilu:" hvalite me usta il' ću vas poderati". Pozdrav.