"Neki dan se javila gospođa Omejec, bila je prijateljica, više nego prijateljica, jednog političkog lidera. Radi nje je 1999. mijenjan zakon, da bi ta, potpuno neiskusna politička prilježnica, postala sutkinja Ustavnog suda. Ta se sad javlja..." , rekao je predsjednik države Zoran Milanović za Jasnu Omejec, bivšu predsjednicu Ustavnog suda. Milanović koji želi srušiti HDZ rušenjem ustavnog poretka države, kako bi opet postao premijer. Omejec je najavu njegove kandidature prokomentirala riječima kako se nada da će Ustavni sud poništiti izbore ako Milanović i SDP ne poslušaju njihovo upozorenje.
Kako na to odgovara Milanović? Krajnje degutantno, seksistički, onako kako često odgovara ženama koje ga kritiziraju. Predsjednik države, koji bi u svemu trebao biti moralna vertikala, obožava cementirati užasne predrasude prema ženama, koje ionako ne možemo iskorijeniti iz društva. Naziva žene "prilježnicama", "narikačama" i sličnim pogrdama. Da napada ad hominem, pokazao je u bezbroj navrata, no poseban prijezir pokazuje prema ženama. Čija je gospođa Omejec bila "više nego prijateljica", kojeg "političkog lidera", -to ne otkriva, čuva leđa drugom muškarcu. Ne zanima nas, samo je, eto, baš degutantno.
Koliko samo ljute mizoginije u predsjednikovim izjavama! Na stranu Jasna Omejec, bitno je samo što takozvana moralna vertikala, predsjednik države, ovakvim izjavama poručuje društvu - muškarcima, ženama, što pak mladima. Poručuje da će se ženu najlakše diskreditirati tako što će ju se strpati u nečiji krevet, proglasiti "prilježnicom". Još malo zacementirati seksističke predrasude na kojima odgajamo djecu. Poručuje kako se žena mimo nečijeg kreveta ne može uspinjati na bolje pozicije, a ako pak nije to, onda će biti "narikača", kako je prije koju godinu nazvao Daliju Orešković. Počastio je i udrugu B.a.B.e. i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova kad su osudile njegovo relativiziranje seksualnog nasilja.
Predsjednik države, "wannabe" premijer, u intimu muškaraca ne dira, osim ako su istospolne orijentacije. Ne otkriva nam, primjerice, koji političari varaju svoje žene, i ostaju li te žene ipak s njima, kako ne bi narušile reputaciju svojih muževa. Ili, je li neki poznati muškarac "preko kreveta" došao do svoje pozicije, valjda i toga ima, ako smo iole moderna država.
Primitivno je, okrutno i krajnje nepristojno otkrivati bilo čiju intimu u bilo kakve, a pogotovo u predizborne svrhe. Istiniti ili lažni, tračevi postoje za svakog političara u državi, ili neku javnu osobu. Koristit će ih samo nedobri, loši ljudi, hraneći tako užasne predrasude o ženama, slabijima, o manjincima. Polovica svijeta, pokazalo je istraživanje UNDP-a, i dalje misli da su muškarci bolji politički vođe od žena, a samo 27 posto ispitanika smatra da je za demokraciju važno da žene imaju ista prava kao muškarci. Čak 43 posto ljudi je odgovorilo da su muškarci bolji direktori poduzeća, dok četvrtina svjetskog stanovništva ocjenjuje da je u redu da muškarac tuče svoju ženu. Gotovo 30 posto ih misli da je fakultetska diploma važnija za muškarce. Druga su istraživanja pokazala pak kako ekonomsko omalovažavanje žena državu čini siromašnijom, logično.
Kad predsjednik jedne države, države unutar EU, diskreditira žene, poručuje da je to prihvatljivo činiti, da je u redu, i da je - istina. Baca kamen prvi, otvara javno kamenovanje, i vraća nas sto godina unatrag.