Delegacija radnika Salonita i HUS-a u prvom krugu pregovora s ministrom gospodarstva Đurom Popijačem nije uspjela dogovoriti iznos obeštećenja za radnike koji su ostali bez posla i oboljeli od azbestoze. Radnici su tražili odštetu od 50.000 eura, od čega bi se 30.000 isplatilo u što kraćem roku, a ostatak nakon što država postane većinskim vlasnikom Salonita. Vladino izaslanstvo predložilo je odštetu od 60 tisuća kuna. Ishod pregovora nije nimalo iznenadio oboljele od azbestoze i obitelji preminulih radnika. Obitelj Nožina iz Kaštel Starog ostala je bez oca i supruga Ivice prije dvije godine. U Salonitu je radio 31 godinu, tijekom kojih je dolazio u dodir s azbestom ne znajući o kakvom se otrovu radi. Počeo ga je gušiti kašalj i sve je teže disao. Iz straha od kobne dijagnoze nije odlazio na specijalističke preglede. Pozlilo mu je u svibnju 2008. Završio je u bolnici, a nakon tri mjeseca umro je od raka pluća.
- Koliko ljudi još treba umrijeti da bi država poduzela nešto i obeštetila te bolesne, prevarene i napuštene ljude - pita se njegova kći Ivana. Miroslava Levanića (50) obitelj i liječnici su otpisali kad je završio u bolnici sa sepsom krvi. Dva tjedna bio je u komi i čudom se izvukao.
- Najvažnije je maknuti tvornicu jer još ugrožava živote i zdravlje ljudi u Vranjicu i okolici - poručuje Miroslav Levanić. U samo zadnjih desetak dana umrlo je četvero djelatnika Salonita.

SKUPLJA DOKAZE PROTIV ĆURKOVIĆA
Predsjednica udruge malih dioničara Marija Kulić (59) jedna je od rijetkih oboljelih koja ima liječničku potvrdu azbestoze. Uz opsežnu liječničku dokumentaciju skuplja i dokaze protiv odbjeglog vlasnika Joze Ćurkovića. Smatra da je privatizacija Salonita puna nezakonitosti.