Naučili smo živjeti uz rezanje nepotrebnih troškova, ali za dijete moramo imati. Tu su pelene, hrana, odjeća, a sve to košta. Došli smo u situaciju da suprug mora prodati i djedovinu, zemlju koju su njegovi godinama obrađivali, i to po cijeni koja nije tržišna, samo da bismo preživjeli i otplatili kredite. Uložili smo u dionice, koje su sad ispod cijene, ušli u minuse, uzimaju nam harač, sad još poskupljenja struje i grijanja, postalo je neizdrživo, kaže 28-godišnja Marina Mikola iz Osijeka, jedna od 300 tisuća ljudi registriranih na Zavodu za zapošljavanje. U siječnju je dobila otkaz u privatnoj tvrtki gdje je radila kao trgovac za 2500 kuna. Poslodavac joj je uručio otkaz samo tjedan dana nakon što se vratila s rodiljskog dopusta. Marina je, inače, ekonomistica više stručne spreme, no već godinama ne može naći posao u struci jer se takav, gotovo u pravilu, dobiva “preko veze”. Ali s obzirom na sveopću krizu i recesiju, za dobivanje posla više ni “veze” nisu dovoljne, jer ponude poslova i nema.
- Imam više od tri godine radnog staža i uglavnom sam radila kao trgovac u trgovini, na benzinskoj crpki i kao rukovoditelj skladišta. Otkaz sam dobila jer sam bila višak. Predala sam već desetak zamolbi za razna radna mjesta, bila čak i na testiranjima, no ništa. Posao moram naći što prije jer s malim djetetom te stambenim kreditom i režijama nemoguće je preživjeti s 5000 kuna, koliko imamo suprug i ja. Da nam nema roditelja koji nam financijski pomažu, ne znam kako bismo preživjeli -  kaže ogorčeno Marina. Pristala bi i na posao u susjednim gradovima Vukovaru i Vinkovcima, samo da nešto radi. Svakodnevno pretražuje oglase, ali postalo je teško naći i posao “na crno”.

VEĆ JE ODUSTAO OD TRAŽENJA POSLA U STRUCI
Mladi komercijalist u četvrtak je došao na Zagrebačku burzu provjeriti ima li koje slobodno radno mjesto za njega. Goran Pajvot (27) je prije tri tjedna dobio otkaz. Radio je godinu dana kao konobar u dječjoj igraonici, a onda mu je istekao ugovor i poslodavac mu ga više nije htio produžiti. Prijavio se na burzu i volio bi ponovo konobariti.
- Radio bih i u struci, ali svi traže iskustvo, a ja ga nemam. Zato radije konobarim jer su plaće solidne, a i taj posao je najlakše naći, rekao je Goran.