Situacija u školstvu je grozna. Grozna je i u svim ostalim djelatnostima. Točka. O razlozima zašto je to tako ne želim. Znam samo da onome tko ne voli svoj narod, obrazovanje tog naroda ni nije bitno. Ove školske godine smo, kolegica i ja, dobile jedan paket papira, svaka po kemijsku olovku i bilježnicu. Radim u seoskoj školi. Većina roditelja je nezaposlena i žive od nešto malo poljoprivrede. Djeca su pristojna, dobri učenici, roditelji surađuju i rado se odazivaju na svako gostovanje u razredu (Dani kruha, Moje zanimanje, projekti vezani uz prirodu...) isto kao što i razred prime u svoj dom kada treba pokazati tkalački stan, seosko godpodarstvo ili nešto slično. Ta djeca zaslužuju kvalitetnu školu isto kao i bilo koje dijete u inozemstvu ili u opremljenijim školama u RH pa iz tog razloga kupujem papir, kredu, tonere, didaktičke igračke, radne bilježnice za dodatni rad... i ne pada mi na pamet tražiti od roditelja. Koliko mogu i dok budem mogla, kupovat ću. Mislim da to i roditelji primijete i cijene. Djeca zahvale oduševljenjem, osmijehom i poštovanjem i godinama poslije. Meni je to dovoljno. Na kraju krajeva zbog toga i radim ovaj posao.

Mala moja ide u prvi razred i vec se skupljali novci za kopiranje kontrolnih i drugih stvari. Tako da učitelj ne mora ništa plaćati iz svog dzepa