- Zgroženi smo činjenicom da postoje individue koje bi pucale na jednu ovako strogo zaštićenu vrstu iz nama stvarno nepoznatog razloga, osim možda neke svoje osobne frustracije i nerazumijevanja tragičnosti takvog nedjela. Uistinu ne razumijemo koji bi se motiv krio iza takvog, namjernog čina budući da se radi o rijetkim pticama koje su "zaštitari" prirode i koje, hraneći se strvinama, sprječavaju širenje zaraznih bolesti, samim tim korisnima za ljude - kaže vidno šokirana ravnateljica JU Priroda, koja upravlja oporavilištem za supove na Cresu, Irena Jurić, o slučaju upucanog bjeloglavog supa koji je stradao prošlog tjedna.
Naime, riječ je o Lauri, bjeloglavom supu na kojeg je prije nekoliko dana, za sada još uvijek nepoznati počinitelj podigao pušku kod Imotskog i metkom je oborio na tlo. Propucana ptica odmah je odvezena u najbliži sokolarski centar u Šibeniku, gdje je hitno operirana, no rane na raznesenoj nozi bile su preteške i nije joj bilo spasa.
Još žalosnije je što je u prvoj godini života Lauri život već jednom bio spašen, kada ju je iznemoglu početkom kolovoza na niskim liticama Sjevernog creskog rezervata uočio 'dobri samaritanac' iz Slovenije. Doveo ju je u oporavilište gdje je dobila ime i oporavljala se do 17. listopada, kada je puštena iz oporavilišta u prirodu. To je bio veseo dan za sve koji su bili uključeni u humani rad oko spašavanja ove Zakonom zaštićene vrste i koji su vjerovali da će oporavljena ptica nastaviti život uživajući u letu, hrani i svemu onome što joj je prošli tjedan oduzeto jednim presudnim metkom.
- Za one koji ne znaju, riječ je o jednim od najvećih ptica u svijetu, a svakako u Hrvatskoj, s rasponom krila i do 2,8 metara, zbog kojih ih se zove i ukrasima našeg neba. Budući da je njihov život pun izazova, pogotovo u prvim godinama života u kojima su veoma ugroženi i stradavaju na mnoge načine (od kolizije s dalekovodima i vjetroelektranama, elektrokucije, pada u more, iznemoglosti, nedostatka hrane, trovanja i sl.), čak 70 posto ih ne doživi drugu godinu. Naime, priroda je sama po sebi dovoljno opasna za ove mlade ptice, a kada se tome pridoda i opasnost od nesavjesnih i needuciranih ljudi, šansa za preživljavanje tim je manja. Znamo za slučajeve upucana dva supa u Crnoj Gori, trovanje njih nekoliko u Grčkoj, nesretnog supa kojeg je u Francuskoj zgazio vlak... No ako uspiju preživjeti do svoje pete godine, kada postaju zreli, nakon 'skitanja' i lutanja Europom vraćaju se na Kvarner sviti svoja gnijezda u cjeloživotnom partnerstvu. Kasnije, kada postanu iskusnije, njihova smrtnost postaje manja. Mi godišnje u oporavilište primimo u prosjeku 12 supova i Laura je ove godine bila jedna od njih - objašnjava Jurić, koja sa svojom ekipom i uz pomoć partnera prati supove na razne načine (pomoću prstenova, odašiljača, monitoringa i sl.).
Kada znamo i da ove lijepe i korisne ptice u gnijezdu imaju samo po jedno mlado, koje se nerijetko ne razvije ili ne preživi, jasno je zašto su one ugrožene i zašto u cijeloj Hrvatskoj trenutno imamo između 120 - 130 parova.
Iako su se još pred 70-tak godina mogli naći po cijeloj Jadranskoj obali, njihovo utočište, tj. gnijezdeća kolonija svela se na kvarnerske otoke, no veseli i jedan novi podatak.
- Iznimno smo sretni što su 1. put, nakon dugih sto godina, uočeni i na Učki, što je dobar indikator da se vrsta oporavlja. Podsjetit ću - riječ je o životinji koja nije lovac - jede strvine, čisti prirodu i stoga je veoma važna. A kako je stočarstvo u opadanju i hrane je sve manje, tu smo mi iz oporavilišta Beli, koji u suradnji s raznim udrugama, između ostalog brinemo i o hranilištu na Cresu, a Park prirode Učka o drugom hranilištu na toj lokaciji. Tim više nam nije jasno zašto bi netko upucao tako vrijednu pticu koja niti je štetočina niti može služiti za prehranu - pita se Jurić.
U međuvremenu policija intenzivno traga za počiniteljem.