Prijateljica me molila da joj budem moralna potpora dok bude skakala s padobranom. Hrabro sam pitao instruktora mogu li i ja, iako sam invalid. Rekao je: 'Nema problema’ pa mi je bilo neugodno povući se. Bili smo na 4000 metara i onih 50 sekundi slobodnog pada, gdje jurite 200 km/h, pomislio sam: 'Gdje mi je bila pamet’, ali kad se na 1500 metara otvorio padobran, odlično sam se osjećao, rekao je nasmijano Igor, koji inače radi kao knjigovođa u obiteljskoj tvrtki. Prije 16 godina udario ga je auto dok se biciklom vraćao s veslanja. Borio se za život. Pet mjeseci života nakon nesreće izbrisano mu je iz sjećanja. Unatoč hendikepu, živi punim plućima.
- Prije nesreće bio sam ljevak pa sam sve morao naučiti raditi desnom rukom. Jednom kad se suočite sa smrću shvatite da vam svaki dan može biti posljednji i od tada tako i živim. Padobranstvo mi je najuzbudljivije, a htio bih i na rafting - kaže Igor.