Za manje od 24 sata Andrej Plenković prihvatio je ostavku Damira Krstičevića. To je njegov brzinski rekord, probijanje zvučnog zida. Sa svim drugim ostavkama ili izbacivanjima problematičnih likova iz Vlade otezao je do sudnjega dana ili, kako bi njegov mentor Šeks rekao, “do grčkih kalendi”.
POGLEDAJTE VIDEO:
Razlog brzog prihvaćanja ostavke vjerojatno nije bila premijerova naglo probuđena svijest o važnosti energičnih moralnih gesti kao pretpostavci sređivanja sustava kojima ministri rukovode, nego vjerojatno neopoziva volja ministra kratkog fitilja da ovoga puta doista ode. Hoće li se vratiti na izborima, to ćemo još vidjeti.
Računa, kalkulira, oteže, osniva povjerenstva...
U četiri godine mandata prije toga, Plenković je donio samo jednu brzu, energičnu odluku: nakon prvog udara krize nastale epidemijom korone i žestokih kritika upućenih od poduzetnika, odmah se odlučio za uplatu proračunskih sredstava tvrtkama koje je epidemija bacila na koljena. To je, čini se, jedini takav potez. Za sve druge, on je računao, kalkulirao, otezao, formirao povjerenstva (kao u slučaju pozdrava “ZDS”). Čak je i čuvena naredba tajnici - “ispišite razrješnice gospodi ministrima iz Mosta” - donesena tek nakon što je, daleko od očiju javnosti, s Ivanom Vrdoljakom i HNS-om utanačio novu većinu. I Tomislav Karamarko i Milijan Brkić su davno prije njega pregovarali s tim arhiprotivnicima HDZ-a pa je put bio utaban i nije podrazumijevao nimalo rizika. Ako se prisjetimo njegova dolaska iz Bruxellesa, vidjet ćemo da je i tad došao na sigurno. Prije njegova povratka Brkić i Šeks dogovorili su se da protukandidata neće biti pa je element rizika otklonjen. Na zadnjim stranačkim izborima rizik je postojao samo do trenutka kad se za predsjednika kandidirao Miro Kovač. Tad je bilo jasno da Plenković, koji se naspram njega i ostatka konkurencije u stranci i izvan nje doima kao Periklo, pobjeđuje - ali nije bilo sigurno da će i njegov tim uspjeti, naprotiv. Tu mu je epidemija neočekivano pomogla.
- Odlično ga poznajem - kaže nam izvor blizak vrhu Vlade pa objašnjava: “On vam je i sad zadubljen samo u računicu - koliko će glasova dobiti u kojoj izbornoj jedinici, ne zanima ga šira slika. Zato će izbori biti u srpnju, a ne na jesen”. A koje to točno, implikacije po Hrvatsku su nezgodne. Ako Plenkovića doista zanima samo aritmetika saborske većina, onda su promjene u ovoj zemlji teško zamislive. Opet ćemo nakon izbora umjesto razvoja ekonomije gledati iste trgovačke politike, iste neprincipijelne koalicije, nove prebjege u starom timu “žetončića”.
Plenković je svakoga svojega ministra branio od ostavke do posljednjeg daha
Trakavica s Lovrom Kuščevićem trajala je mjesecima, a Plenković ga je branio s puno više force nego što je bilo pametno. Pola godine branio je i druge svoje očajne ministre. “U zadnjih pet mjeseci imali smo ‘bombardiranje’ ministra Tolušića, ministrice Žalac, ministra Gorana Marića...”, rekao je, pa ih na kraju sve škartirao. On je u svemu tome vidio osobnu crtu, pokušaj da se njega makne, uvredu veličanstva. “Uvijek postoje sufleri i, naravno, dobar novinarski rad, no sufleri su dosta bitni, s namjerom destabilizacije, destrukcije i rušenja”, rekao je Plenković. Preko svih razumnih granica čuva i svojeg koalicijskog partnera Milana Bandića, najtoksičnijeg hrvatskog političara nakon Sanaderova odlaska. Rukama i nogama branio je i Martinu Dalić, koju je nedavno poželio i rehabilitirati, ali je razumno odustao shvativši kako bi to bilo pucanje u svoje lijevo koljeno prije nego što sučeva zviždaljka označi početak izborne utakmice. Mehanika, ili matematika ovoga oklijevanja, često puta je sasvim jasna: premijer ima malo ruku da bi, bez opasnosti rušenja većine, mogao riskirati odlučne poteze. No je li on tu da se brine o Hrvatskoj ili o vladajućoj većini, to jest o sebi? Plenković je, ukratko, sjajan matematičar. Ima željezne živce i želudac od rostfraja, ali petlju za povlačenje energičnih poteza, koji će za Hrvatsku značiti uspon ili pad, nema. Možda ipak ima okolnost koja će ga na to natjerati. Kad je, naime, stjeran u škripac i brani vlastitu kožu, zna reagirati brzo i žestoko. Teška vremena koja dolaze natjerat će ga da u sebi razvije tu dobro skrivenu osobinu.
U Vladi zbog ostavki ili smjena više ne stanuju Ivan Kovačić, Vlaho Orepić, Slaven Dobrović, Ante Šprlje, Pavo Barišić, Lovro Kuščević, Nada Murganić, Davor Stier, Tomislav Tolušić, Gabrijela Žalac, Martina Dalić, Goran Marić, Milan Kujundžić i Damir Krstičević. Marija Pejčinović Burić, koja je naslijedila Stiera u Ministarstvu vanjskih poslova, otišla je na funkciju glavne tajnice Vijeća Europe.