U kakvoj to državi živimo? U kakvo se društvo pretvaramo? Nema nas ni četiri milijuna, ali zato na sve strane svjedočimo nasilju, kriminalu, bešćutnosti, apsurdima i sustavu koji je truo u svakoj pori. Moćnici kradu u epskim razmjerima, pedofili se “kažnjavaju” radom za opće dobro, psihopatski nasilni muževi ubijaju žene dok obiteljsko nasilje naočigled eskalira, starci na Baniji gladuju u ruševnim kućama zaboravljeni i prepušteni na (ne)milost sudbini, obrazovni sustav iznuđuje roditelje bianco zadužnicama (jer bitnije je napraviti strategiju kako ovršiti sirotinju, nego osmisliti koncept da niti jedno dijete ne bude gladno), divljaci u kasinu iz obijesti batinama ubijaju zaštitara, malo i srednje poduzetništvo propada pod teretom enormnih davanja, ljudi grcaju u siromaštvu...