Republika Hrvatska dužna je isplatiti 49.600 kuna na ime naknade štete i namiriti oko 8.500 kuna troškova suđenja, Riječanki koja je zbog mokrog i kliskog poda pala u šalter-sali Policijske uprave primorsko-goranske i teško se ozlijedila, javlja Novi list.

Riječki Općinski sud smatra da je Republika Hrvatska odgovorna zbog toga što je Riječanka R. L., u dobi od 78 godina, pala na klizavom podu, o čemu nije bilo istaknuto upozorenje, te pritom zadobila teški prijelom desne bedrene kosti i desne podlaktice. No, sud je priznao samo dio tražbine tužiteljici, koja je zahtijevala ukupno 90.000 kuna (bez namirenja parničnih troškova), što znači da je uspjela dobiti 55 posto tražene svote, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva ocijenjen neosnovanim.

Riječanka je u tužbi navela da se ozlijedila u jutarnjim satima 8. srpnja 2014. godine, nakon što je ušla u šalter-salu PU primorsko-goranske u Ulici žrtava fašizma u Rijeci. Poskliznula se zbog mokrog i nečistog poda, koji je predstavljao povećanu opasnost za život i zdravlje građana, kao rezultat neprimijenjenih osnovnih pravila zaštite na radu. Isticalo se da regule Pravilnika o zaštiti na radu nalažu da pod mora biti stabilan i protuklizan te da je, s obzirom na to da je riječ o prostoru u kojem se daje javna usluga i veliki je protok građana, trebalo osigurati prostor upozorenjem: »Sklizak pod«.

Tužena Republika Hrvatska, koju je u sporu zastupalo riječko Općinsko državno odvjetništvo, osporavala je da je žena uopće nastradala zbog mokrog i nečistog poda. U odgovoru na tužbu ukazivalo se da je Riječanka starije dobi, srčani bolesnik s trajnim elektrostimulatorom srca, na antikoagulantnoj terapiji, pa je po pada moglo doći zbog njenog zdravstvenog stanja.  Također, navodili su kako žena ima protezu na oba koljena, te da je upitno je li samostalno mogla hodati po takvom kišnom vremenu, kao i kakvu kvalitetu obuće je imala. 

Nastradala Riječanka, s adresom na Krnjevu, sudu je ispričala da je u šalter-salu došla u pratnji svoje kćeri, a trebala je »produžiti« dokumente. Kiša je jako padala i nosila je odgovarajuće cipele za kišu, koje se ne kližu. Nije koristila štake, ni štap, normalno je hodala bez njih, uredno je uzela terapiju za srce. Prisjetila se da je u sali, s pločicama na podu, bilo puno ljudi koji su s kišobranima u rukama čekali na red. Nije bilo upozorenja da je pod klizav, nije bilo krpa, niti je itko čistio pod. U jednom trenutku željela je sjesti, ali joj se desna noga izvrnula pa je pala na pod, na pločice, cijelom svojom težinom. Odmah su joj pomogli drugi ljudi, pozvana je Hitna pomoć, odvezena je u bolnicu gdje joj je stavljen gips. U bolnici je bila 12 dana, stavljen joj je umjetni kuk, slijedila je fizikalna terapija... Potom je otišla u Istarske, pa u Krapinske toplice.

Na kraju joj je krivo zarasla kost na ruci, više ne odlazi na plažu, a desna joj je noga kraća nakon zahvata.