Još kao maleni dječak Luke Davis (44) molio se Bogu da postane bijelac. Živio je u sirotištu gdje su ga ostala djeca ismijavala jer je bio crne rase.
- Prije spavanja zamolio bih Boga da promijeni boju moje kože. Znam da to zvuči nestvarno, ali želja mi se ostvarila - prisjeća se Luke. Rodio se u Dublinu. Otac mu je bio iz Nigerije, a majka rođena Irkinja. Sa tri godine su ga roditelji poslali u sirotište da ga časne sestre odgoje jer se oni nisu mogli brinuti za njega. Luke je sa pet godina na nogama primijetio bijele mrlje, nakon godine dana mrlje su se proširile i na prste ruke. U osmoj godini Lukeova koža je počela sve više poprimati svjetliju boju. Sa 11 godina posjetila ga je majka koja se šokirala vidjevši mu kožu. Pošto je mislila da ga časne izbjeljuju odvela ga je u London na specijalistički pregled. Tada su mu dijagnosticirali vitiligo, kronični poremećaj kože koji dovodi do depigmentacije. Doktor je prognozirao kako će poremećaj zahvatiti cijelo tijelo te da će Luke izgledati kao bijelac. Majka ga više nije vodila u sirotište već je živio s njom i stricem za kojeg se majka preudala. Pošto je vidjela da joj je sin nesretan Lukea je ponovno dala na usvajanje. Do 17 godine poremećaj je zahvatio njegove ruke, noge, leđa i torzo. Ljudi nisu mogli ne buljiti u njega. Nije mogao naći posao jer bi ljudi mislili da ima zaraznu bolest te su odbijali komunicirati s njim. Jedino što sada odaje da je Luke nekoć bio crnac jest mala smeđa mrlja na stražnjem dijelu vrata. Samopouzdanje je stekao nakon što se oženio i dobio dvije kćerkice. Od supruge se rastao te se sada posvetio pisanju pjesama i produciranju.
- Da sam mogao birati da živim u svijetu bez rasizma, ja bih bio bijelac. No bilo da je moja koža crna ili bijela ja sam još uvijek isti iznutra - zaključio je Luke.