Dok su istraživali Sibir sovjetski geolozi su 1978. godine u divljini, u tajgi otkrili obitelj Lykov koja je živjela izolirano bez ikakvih kontakata sa svijetom. Čak nisu znali ni da je bio Drugi svjetski rat!  Agafia Lykov jedina je živa, a u kolibi samuje od 1988. godine, kada je sahranila oca.

Nakon što su ih otkrili, geolozi su povremeno posjećivali obitelj, a kada su sahranili Agafijinog oca ona im je rekla da će u divljini ostati i sama. Skoro 25 godina kasnije Agafia se bliži sedamdesetoj godini i živi sama.

Kada su znanstvenici otkrili obitelj, Lykovi se nisu previše čudili otkrićima u suvremenom svijetu, ali nisu vjerovali da je čovjek stupio na Mjesec. Kada su im spomenuli satelite ideja im je bila bliska jer su, kako su objasnili, na nebu uočili zvijezde koje se brzo kreću, a otac Karp rekao je da misli da su ljudi nešto izmislili i onda na nebo šalju vatre slične zvijezdama, piše smithsonianmag.com.

U šumi izgradili drvenu kolibu

Obitelj je bila dio fundamentalističke pravoslavne sekte starovjeraca koja od 17. stojeća ne prihvaća reformu crkve i napredak te su morali bježati. Pod Boljševicima više nisu bili sigurni ni u zabačenim selima pa je Karp Lykov okupio obitelj i povukao se duboko u šumu sa suprugom Akulinom, sinom Savinom i kćeri Natalijom. 

Nešto sjemenja i osnovno pokućstvo bili su sve što su ponijeli u šumu u kojoj su izgradili drvenu kolibu i dobili još dvoje djece, sina Dmitrija i kćer Agafiju koji su tek 1978 vidjeli nekoga tko nije član njihove obitelji. 

O svijetu znali ono što su čuli od roditelja

Dvoje najmlađe djece o vanjskom svijetu znalo je samo ono što su čuli od roditelja, a zabavljali su se prepričavanjem snova. U vrijeme kada su ih znanstvenici pronašli majka Akulina već je umrla, a malo nakon dolaska stranaca preminuli su i Savin, Natalija i Dimitrij. Savinu i Nataliji otkazali su bubrezi, vjerojatno od jednolične prehrane, dok je Dimitrij umro od upale pluća koju je možda izazvao virus koji su sa sobom donijeli geolozi.

Obitelj je jela uglavnom krumpir i divlje bobice, a kada su im stranci ponudili kruh i druge namirnice odbili su ih. Djeca kruh nisu ni poznavala. Pitke vode imali su u izobilju s obzirom da je blizu kolibe tekao potok, a znali su hvatati i životinje. 

Unatoč svemu, često su živjeli na rubu gladi posebno ako bi im hladna zima uništila urod. Odjeću su izrađivali sami, kao i predmete za kućanstvo.