Dok je dvomjesečna Marija spavala, topli zrak ugrijan listopadskim suncem sušio je njezinu vlažnu sobicu sklepanu od dasaka i kartona. Mama Natalija šaptala je na telefon dok je razgovarala s nepoznatom ženom koja želi pomoći njezinoj obitelji. Marijin tata Dubravko tek je stigao iz još jedne potrage za starim željezom, kako bi u kuću namaknuo koju kunu. I baka Mara vraćala se iz Karlovca, gdje je po tko zna koji put po socijalnim ustanovama pokušavala doći do novca kojim bi platili priključenje na seoski vodovod. Tako je tekao još jedan dan obitelji Kuzmanović koja u Jazvacima kraj Karlovca živi u 15-ak četvornih metara u kontejneru i daskama dograđenim prostorima. Bez dovoljnih primanja jedva sastavljaju kraj s krajem. Veliko imanje izgorjelo im je prije 11 godina. Marijini roditelji nigdje ne rade, a njezina baka prima 600 kuna socijalne pomoći. Ima invalidsku mirovinu, ali je u cijelosti opterećena davno potrošenim kreditima. Ima dana kada nemaju ni za kruh.
- Dok kiši, curi na sve strane, bježimo iz kutka u kutak, sklanjajući malu Mariju. I bez vode smo. Jedini u selu. Nismo imali novca za priključak, molili smo Općinu Draganić da to plaćamo u ratama, ali nam nisu omogućili - žale se očajni Kuzmanovići.
Načelnik Općine Draganić Stjepan Golub samo je kratko telefonom objasnio da je Općina osigurala hranu za Mariju za tri mjeseca, te da nije bilo izvedivo pomoći im kod priključenja na vodovod koji je građen novcem mještana. Rekao je da su Kuzmanići poprilično sami krivi za svoju situaciju. Njihova jedina nada su ljudi koji su spremni uplatiti pomoć na račun 2484008-3229738256 u RBA banci, na ime Dubravka Kuzmanovića.