Zgusnuti dnevni red natjerao je zastupnike da posljedni tjedan rade punom parom. Ustavni rok za završetak sjednice istječe 15. srpnja, a pred njima je dnevni red s 40-ak točaka. Za razliku od prijašnje prakse, kad su na radno mjesto dolazili sredinom tjedna, ovog tjedna su počeli u ponedjeljak. Radit će i bez stanke za ručak kako bi završili na vrijeme.
- Nitko ne može biti protiv toga da se radi u Saboru, gdje se donose zakoni. Što se mene tiče, može se raditi i u kolovozu - kazao je šef oporbe Zoran Milanović (SDP). Ni ostalim zastupnicima, bez obzira dolaze li iz kvote vladajućih ili oporbe, “prekovremeni rad” ne predstavlja problem.
- Kad god treba, ne vidim zašto ne bih počinjala radni tjedan u ponedjeljak - rekla je Sunčana Glavak (HDZ), s kojom se slaže stranačka kolegica Ivanka Roksandić.
- Nije naporno. Kako zakoni dolaze, tako je tempo rada pojačan. Na koncu, imali smo mi sasvim dovoljno slobodnih dana. Razgovarala sam s kolegama i ne vidim da su preopterećeni - kazala je. Sličnog stava je i Biljana Borzan (SDP).
- Ne možemo plakati da previše radimo. Moramo raditi onoliko koliko nam se servira zakona, ali istina je da postoji problem u organizaciji rada - rekla je Borzan.
- Da zastupnički radni dan ne završava rano poslijepodne, ovakvo što ne bi bilo ni potrebno - kaže Danijel Srb (HSP). Smatra i da su često na dnevnom redu nepotrebni zakoni, koji zauzimaju vrijeme u proceduri. A zastupnici ionako nemaju pravo žaliti se na tempo rada kad su u prvih šest mjeseci zasjedali “čak” 50 dana. Uzme li se u obzir da im je mjesečna plaća oko 16.000 kuna, znači da za svaki radni dan u sabornici dobiju dnevnicu od 1920 kn. Čelnik SDP-a Milanović i za to ima opravdanje:
- Zastupnički posao je specifičan. Naš rad građani vrednuju na izborima, ali sigurno ne po tome koliko je tko sati sjedio u klupama da bi ih se vidjelo na televiziji - kazao je Milanović, koji se svojedobno žalio da ne sjedi u klupi jer ga bole prepone.