Bivši premijer Ivo Sanader hrvatskoj je javnosti putem medija uputio pismo povodom odluke Vrhovnog suda kojom ga se proglašava krivim u slučajevima Ina-MOL i Hypo te ga se osuđuje na jedinstvenu kaznu od osam i pol godina zatvora. Pismo Ive Sanadera donosimo u cijelosti. 

"U povodu presude Vrhovnog suda kao i reakcije na nju predsjednika Republike želim se putem svojih odvjetnika obratiti hrvatskoj javnosti. Odmah ću reći da se slažem s predsjednikom Josipovićem da bi bila riječ o veleizdaji da su upravljačka prava u INI za mito prepuštena MOL-u.

Ali, to je laž, koja u sudskom procesu ničim nije dokazana. Javnosti je poznato da je tu laž plasirao Robert Ježić nakon što je četiri mjeseca proveo u zatvoru te tako kupio svoju slobodu i oprost od kaznenog progona. Jer kad bi bilo točno da je on za moj račun primio navodno mito od MOL-a, on bi u tome slučaju bio supočinitelj kojega bi trebalo kazneno goniti. A on je slobodan.

Ježić za svoje neistinite tvrdnje nije ponudio nikakve dokaze, ali se nagodio s tadašnjim državnim odvjetnikom da mene lažno tereti za svoju slobodu. Sud je prihvatio takvu konstrukciju i osudio me bez dokaza. Da, osuđen sam bez ijednog dokaza.

Da, osuđen sam bez ijednog dokaza i u slučaju Hypo i u slučaju INA – MOL. Ali se ne predajem. To sam dužan sebi i svojoj obitelji, časti i ugledu koje sam u društvu imao do početka ovog političkog progona. To sam dužan i hrvatskoj javnosti, i to ne samo ljudima koji su me dva puta birali za predsjednika Vlade i koje ljude nikad nisam prevario. Moj odlazak 6. srpnja 2009. s te dužnosti, svjestan sam toga, mnoge je povrijedio. Mnogi su se osjetili iznevjerenima. Taj moj odlazak zbog kojeg se ispričavam cjelokupnoj javnosti, bio je motiviran činjenicom da članstvo naše zemlje u EU nisam htio plaćati državnim teritorijem.

Nisam pristajao na takvu trgovinu. Uskoro će se pokazati istina oko toga. Kad sam šest mjeseci nakon ostavke 3. siječnja 2010. prvi put o tome javno progovorio, postao sam opasan. Tada je krenuo moj politički progon koji traje do danas. Progon u kojem se, evo, i predsjednik republike promeće u jednog od huškača. Ponavljam, da je hrvatska Vlada za mito prepustila većinu upravljačkih prava MOL-u, bila bi veleizdaja. Ali nije. Bez obzira na ovu presudu Vrhovnog suda.

Ako predsjednik, pak, o veleizdaji govori u kontekstu sadržaja samih ugovora s MOL-om iz 2009., onda valja reći da opet nije u pravu.

On na taj sklop pitanja gleda kroz prizmu dnevne politike. Danas dnevna politika govori jedno, jučer je govorila drugo. Kako? Hrvatski je sabor na svojoj 20. plenarnoj sjednici (2010.) dakle godinu i više dana nakon moje ostavke, na temelju rezultata Istražnog povjerenstva zaključilo da su dotični ugovori u hrvatskom interesu. Komu vjerovati, odlučit će svatko za se. U oba je slučaja riječ o političkim institucijama, pa neka svatko procjenjuje prema vlastitoj savjesti. Činjenica je da je INA poslije sklapanja tih ugovora sjajno poslovala sve dok oko nje nisu počele razne igre, ako što je npr. i ova posljednja nazovi studija koju nije proizvela nikakva američka konzultantska kuća nego čovjek Jasminko Umičević koji je izbačen iz INE.

Raspodjela upravljačkih prava između MOL-a i Vlade RH pregovarala se nekoliko dugih i teških mjeseci i to nakon što je MOL stekao 48 posto dionica INE (a da mu moja Vlada iz svog portfelja nije prodala ni jednu), dok je Vlada imala 45 posto. Promjenu odnosa u upravljačkim pravima diktirao je i međudioničarski ugovor iz 2003., a na nju smo pristali konačno iz uvjerenja da ni mi ne bismo htjeli da netko s manje dionica ima više upravljačkih prava.

Vjerovali smo i u to da jamstvo poslovnog uspjeha nisu krvna zrnca nego sposobnost, dok smo hrvatske strateške interese u INI zaštitili skupinom tzv. zadržanih prava. Vlada je konačno taj ugovor prihvatila nakon što su ga podržali predsjedništvo HDZ-a i koalicijski partneri.

Istina je da smo moja Vlada i ja svoje dužnosti obnašali savjesno, promičući hrvatske interese, izvlačeći iz svake situacije ono što je u datom trenutku i u datim okolnostima bilo najviše moguće. Da su to tako vidjeli i naši građani, govori činjenica, ponavljam, mog ponovnog izbora za predsjednika Vlade.

Stoga svima njima i svakom objektivnom čovjeku u zemlji iz zatvora upućujem ove riječi u trenucima koji nisu nimalo laki ni za me ni za moju obitelj, a vjerujem ni za Hrvatsku, koja upravo svjedoči kako sudovi pod sustavnim pritiskom medija i politike njezina najdugovječnija premijera osuđuju bez dokaza.

Moja borba, koja očigledno nije i samo moja, ide dalje.

Tvrdim i danas, kao što sam to tvrdio svih ovih godina, da nikad nisam primio mito, ni u slučaju Hypo, ni u INA-MOL, ni u bilo kojem drugom. Za takve optužbe ne postoji nijedan dokaz. Postoje samo dogovorene i namještene izjave ljudi, u svakom postupku po jednog, koji su svi, bez iznimke, najprije bili "strpani" u zatvor, a onda za svoju slobodu ili minimalnu kaznu u dogovoru s bivšim glavnim državnim odvjetnikom, uz asistenciju politike, optužili mene. Oni su doduše priznali svoja kriminalna djela, samo što su naglasili da ih je na njih tobože nagovorio premijer, a njemu su dali sav novac dok sebi nisu ostavili ni kune. Kad bi ovo bio predložak za neku kazališnu komediju bilo bi previše, a kamoli kad je riječ o nasmrt ozbiljnim stvarima koje se upravo događaju. I svi to vidimo. Svi vidimo tu veleizdaju. Veleizdaju pravde, istine, nove pravednosti i zdravog razuma.

S poštovanjem, Ivo Sanader"