Sto natjecatelja, među kojima će biti i vladar Dubaija, staza od 160 kilometara, na kojoj će polovica otpasti, a prvih deset dobit će Jeep i 100.000 franaka. Među njima je i Hrvatica Laura Šapić (20). To je “pustinjska utrka” u Emiratima.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Šeici plaćaju dolazak. Samo, neću imati svoga konja nego kojeg mi Arapi dodijele - počinje Laura.
Jahat će se u pet etapa i nakon svake konj ide na pregled. Znači, imate 20 minuta da konju spustite puls na 64 otkucaja. Ne uspijete li, ispadate, objašnjava Laura Šapić.
To su striktna pravila utrke u Emiratima na koju 6. veljače ide Hrvatica Laura. Ako se pitate kako se spušta puls...
- Hladi se sa što hladnijom vodom, zatim češkanjem po glavi. Pokušavam da se fokusira na mene, da ne gleda okolinu jer to konje uznemiruje. Tko prvi spusti puls, prvi kreće u drugu etapu. Briga o konjima je na prvom mjestu, pa se mjeri puls kako se konja ne bi preforsiralo. Prosječna brzina mora biti oko 17 km/h. I tako svih 160 kilometara. Inače, ne dobije samo prvih deset natjecatelja nagradu.
- Po 25.000 franaka dobije svatko tko završi utrku. Hoću li završiti? Ha, uvjerena sam da hoću, samo... Ne idem sa svojim konjem nego će mi ga dodijeliti Arapi. E, sad, taj konj je prošli mjesec trčao 160 kilometara, tako da ima iskustva. Ali, pitanje je koliko je umoran. Ja sa svojim konjima na 80 ili 100 kilometara idem najviše dvaput na godinu.
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU:
Laura na obiteljskom imanju pored Bjelovara ima 11 konja. Frula, s kojim je bila državna prvakinja, toliko je cijenjena da su je Arapi htjeli kupiti.
- Ponudili su 30.000 eura, ali sam ih odbila. Ne mogu, previše sam vezana za nju.
Arapima je daljinsko jahanje praktički nacionalni sport, a došao je tako što su stotinama godina unazad pripremali konje da mogu 100 kilometara u boj, pa 100 nazad, tako da je natjecanje nastalo iz ratovanja. Konja na kojem će krenuti u utrku Laura će upoznat tek dan prije početka, što može biti zeznuto jer ne znate kako će reagirati.
- Nekad ne mogu znati ni sa svojim konjima. Konji imaju ljudsku narav, jedan dan su super, drugi dan im se ništa ne da, lijeni su, razdražljivi... A i može se dogoditi niz drugih nezgoda, konj se posklizne i počne šepati, pa automatski ispadate, ili mu padne potkova. Bude li konj u redu, sigurno ću završiti utrku. Spremna sam, evo, počela sam i u teretanu ići - priča kroz smijeh Laura.
Utrka će trajati najmanje deset sati, a ako mislite da je posao nešto olakšan jer sjedite, varate se. I to gadno.
- Pola utrke stojim! Ne smijem cijelo vrijeme sjediti jer bih tako opteretila konja.
Nakon svake etape otpadne određeni broj natjecatelja, pa u posljednju, petu etape, ulaze stvarno najspremniji. I u toj zadnjoj etapi podiže se tempo.
- Arapi postižu nevjerojatne brzine. Evo, lani na utrci na 100 kilometara prosječna brzina je bila 35 km/h! Možete li zamisliti? U posljednjoj etapi su jurili 42 na sat. Uživaju li konji u utrci? Da, vole to. Primjerice, moja Frula je na prošloj utrci toliko vukla, htjela je ići naprijed, ne podnosi nikoga ispred sebe.
Laura je na konja prvi put sjela kad je imala četiri godine. Otac Saša ima judo i taekwondo klub u Bjelovaru, pa je prvo pokušao s borilačkim vještinama.
- Na prvom treningu mi je rekla: ‘Tata, ti stvarno hoćeš da se tučem?’. I onda sam je upisao u konjički klub - ispričao je otac.
Dopuštena težina jahača i sedla ne smije biti ispod 75 kilograma. Laura ima 55, što znači da će oprema i sedlo morati težiti 20 kilograma. Sa sedlom nećete puno dobiti na težini jer teži svega dva kilograma, što znači da će ispod sedla i oprema morati težiti 18 kilograma.
Putovanja na svjetska i europska prvenstva, kad idete s konjem, znaju biti komplicirana.
- U Francusku sam putovala tri dana. Nakon osam sati morate stati kako bi se konj odmorio, pa sam stala u Italiji, Francuskoj... Stigli smo nakon tri dana - zaključila je Laura, osedlala konja i krenula na trening. Utrka je za sedam dana. Pred njom je 160 kilometara utrke koju će završiti samo najbolji. Vjerujemo - i Laura...