Obavezno osnovnoškolsko obrazovanje uvedeno je u Jugoslaviji 1951. godine, a nije dugo trebalo da u onim vremenima počne i spolni odgoj u školama koji bi se, u usporedbi s današnjim, pomalo apsurdno mogao nazvati znatno normalnijim i liberalnijim. Kažemo apsurdno jer svojedobno su vrijedile neke druge društvene norme, bilo je znatno više tabua nego danas, pa je za očekivati da se sad, u jeku 21. stoljeća, djeci o spolnosti, seksualnosti, spolnim organima i svim prirodnim pojavama govori otvoreno, bez zadrške, na bazi znanosti i bez stvaranja podjela među spolovima. No nažalost nije tako, podjele su itekako očite, a u sve se uplela i sramotna mizoginija. Nedavni primjer na koji je upozorila Zlata Đurđević, profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu, a riječ je o udžbeniku biologije za šesti razred u kojem je ženski spolni organ prikazan polovično, bez vanjskih dijelova, dok se muški djeci predstavlja u cijelosti. Da pojasnimo, kod muškog spolnog organa spominje se i penis, dok je kod ženskog vulva, njegov vanjski dio, posve izostavljena. Uz to, vagina se u osnovnoškolskom obrazovanju spominje tek u osmom razredu, i pritom se je u udžbenicima ne naziva vaginom, nego “stidnicom”. Sve to, istaknula je prof. Đurđević, upućuje na činjenicu da se djecu uči kako je “ženski spolni organ sramota, ne treba ga spominjati ni crtati, djevojčice moramo naučiti da se stide svoje vulve, da su podčinjene i podređene, naučiti ih nesigurnosti i neslobodi, a dječake da su slobodni, dominantni te spolno, a onda i ljudski superiorni”.