ovdje nije zakazao sustav, nego SVI roditelji maltretirane djece. ako nagavoriš djete da se suprodstavi i neka nalupa idiota, onda će još on biti nasilnik, a nasilnik žrtva, umjesto da rodielj dođe u školu i razbije pičku prvo tim debilima a onda razredniku i ravnatelju koji ništa ne poduzimaju

Sin naše vjenčane kume,kojem smo ja i žena krsni kumovi je krenio prije nekoliko godina(i završio u međuvremenu)jednu srednju tehničku školu i odmah je imao probleme sa nekim malim iz Dugog Sela,odnosno iz nekih Dvorišta kod dugog Sela(kažem mali jer je za mene djete),mada i nije baš malen. Naša kuma je tada bila sama,muž joj je umro od bolesti,i nije se baš snalazila u svemu tome pa smo ja i žena otišli u školu riješiti stvar na što zapravo i imamo pravo jer smo malom krsni kumovi,a mi kumstvo shvaćamo ozbiljno. Uglavnom bili su i toditelji od tog drugog malog i svaka im je druga bila "Mater Božju" i "Krv Isusovu",i apsolutno ne dolazi u obzir da bi njihov sin bio takav i maltretirao naše kumče.Fino sam ga upozorio nekoliko puta da me ne oslovljava sa "TI",te da ne psuje Majku Božju i Isusa,pogotovo ne pred djecom,međutim lola se nastavio ponašati kao da je u tim svojim Dvorištima,i onda sam mu prilijepio jednu roditeljsku preko lampe tako da su mu šmrklje ispale zajedno sa gebisom i krvlju.Ravnatelj me stao potezati za sako pa je i on dobio šakom u oko i nogom pod rebra i tek je onda pao. Nakon toga sam ih biranim riječima upozorio da neću tolerirati ničije pizdarije,i ako taj mali bude zezao naše kumče,ja ću doć u školu pa će ravnatelj morat selit,a otić ću i u to Donje Dvorište kod Dugog Sela pa će i onaj Mehmed morat selit nazad za Bosnu odakle se dovuko kao izbjeglica za vrijeme rata. Trebam li reći da više nikad ni sa nikim nije bilo problema.ja zbilja mrzim nasilje,ali ne ustručavam se upotrijebit ga u slučaju potrebe jer se u našem društvu drugačije ne može egzistirati.

Treba te nasilnike dobro namlatiti pa će biti mirni ko bubice.To ne govorim te onako već iz vlastitog iskustva.Do petog razreda osnovne bio sam najmanji i najsitniji u razredu,i uglavnom si me makljali ti kojekakvi siledžije i barabe.Posebno ih je iritiralo to što sam uvijek bio odličan đak.Mnogo puta sam došao kući razbijena nosa i sa čvorugama po glavi i masnicama po tijelu.Tada su se dogodile dvije bitne stvari,ja sam preko ljeta naglo izrastao,a mama se udala za nekog meni do tada nepoznatog čovjeka. Moj je očuh odmah shvatio kakvu kalvariju ja prolazim u školi,i odmah je uveo strogoću prema meni,ali ne u smislu da me je on tukao već me je tjerao trčati,vježbati karate(on je imao crni pojas treći dan),dizati utege.prošlo je nekih deset mjeseci,i tada mi je naišao Labus Milan,jedan od ekipe glavnih siledžija,mislim da je bio i najjači među njima jer je dva puta ponavljo razrede.Uglavnom počeo me zezati a ja sam ga opizdio šakom u zube tako da je odmah pao i ostao ležati.Svi su klinci to vidjeli i nitko me više nikada nije ni popreko pogledao,čak niti taj isti Labus Milan(njemu su inače tada ispala jedno tri do četiri zuba),koji je ostao krezav do završetka osnovne. Kada bi i ovim siledžijama netko polomio i poizbijao zube bili bi i oni mirni,drugog riješenja nema,pogotovo što i država štiti maloljetne nasilnike i ubojice a oni to jako dobro znaju i iskorištavaju.SJETITE SE LUKE RITZA.