Ministar obrane jako se uzrujao zbog novinara koji su se raspisali o superskupom jacuzziju planiranom za vojno učilište. Ljutio se jer su, eto, nešto što je trebalo služiti suvremenoj, dobro opremljenoj vojsci, novinari proglasili - luksuzom. Pa je demonstrativno odustao od ugradnje jacuzzija. Iskreno, u svjetlu prošlotjednih incidenata na državnoj maturi, gdje su dvije učenice završile na hitnoj, a pitanje je koliko ih je još osjećalo nesvjesticu i mučninu jer škole nemaju - klime, ni najmanje ne suosjećam s ministrom obrane. Da, dobro organizirana, stabilna i dobro opremljena vojska itekako je važna za zemlju poput naše, no vlasti bi se trebale zamisliti nad dobrom starom činjenicom da i dalje ulažemo u ono što nam je fora i donosi dobru zaradu uključenima u posao, dok su nam daleko od srca, primjerice, zapuštene škole Dalmacije, Slavonije ili - Zagreba.
Za školske zgrade zadužene su lokalne samouprave, koje, kao što znamo, raspolažu s vrlo različitim budžetima, ali i političkom voljom za rješavanje istih problema. A svoj djeci u Republici Hrvatskoj zagarantirano je pravo na jednake uvjete obrazovanja. No kako jednake uvjete mogu imati učenici škola čiji su ravnatelji potegnuli novac iz fondova ili su im županije izdašnije s onima čiji ravnatelji tek gledaju kako će zaposliti familiju ili jednostavno zaista nemaju nikakve logistike da izguraju ozbiljne EU projekte ili podršku mjesne samouprave?
Neujednačeni standardi i kriteriji u obrazovanju protežu se od klima-uređaja pa do ocjena. Još jedna generacija osmaša upisuje srednju školu prema ocjenama dobivenim u raznolikim uvjetima, od neujednačenih udžbenika do ujednačenijeg pritiska roditelja i učenika na nastavnike na kraju školske godine, za još jednu ocjenu više. Škole su nam i dalje bojno polje, a za učenike i dalje nema boljeg savjeta od - skupljajte te petice. Možda uspijete upisati srednju školu koja ima klima-uređaj.
A uzrujanome ministru, nažalost, nije palo na pamet da, primjerice, dio budžeta za taj nesretni jacuzzi prenamijeni za klima-uređaje u nekoj od škola iz kojih će sigurno doći i naši budući vojnici i vojnikinje. I upravo se tako pokazuje prava želja i volja za Hrvatskom kao zemljom znanja. Ne trpanjem suludih iznosa u napuhane projekte, nego jednolikom raspodjelom našeg novca na zajednički javni interes koji će svima osigurati luksuz. A to bi trebalo biti to naše nesretno obrazovanje.