Ploveća sramota. Pod tim imenom postao je poznat paviljon koji je Hrvatsku trebao predstavljati na arhitektonskom bijenalu u Veneciji prošle godine. I zaplovio je Jadranskim morem. Autori su najavljivali da će ploveći paviljon proslaviti Hrvatsku na poznatoj talijanskoj umjetničkoj manifestaciji. Ministarstvo kulture platilo ga je oko milijun kuna. No ploveći do Venecije, paviljon se urušio, pa su ga oteglili natrag u Hrvatsku. Četiri mjeseca paviljon je bio u brodogradilištu Kraljevica. 

Ondje se opasno nagnuo te je prijetilo da će kliznuti u more. U Kraljevici su se samo htjeli riješiti plovećeg starog željeza. Čak su odustali i od naknade za vez. Prije tri dana oteglili su ga u rezalište brodogradilišta 3. maj. Jučer su ga počeli rezati. Tih 35 tona željeza nešto ipak vrijedi. Prodali su ga tvrtki Metis iz Kukuljanova, koja se bavi otkupom sekundarnih sirovina. Željezo vrijedi 70.000 kuna. Leo Modrčin bio je na čelu 10 hrvatskih arhitekata koji su zamislili i ostvarili ideju o plovećem hrvatskom paviljonu. Danas kaže da ni ne pomišlja obnoviti instalaciju koja je osramotila Hrvatsku.

- Kad se urušio, zaključili smo da obnova ne dolazi u obzir, nego smo odmah počeli razmišljati o njegovu potpunom uništenju, a eventualno ćemo poslije razmisliti o nekom novom projektu - rekao nam je jučer Modrčin. Radnici tvrtke Metis željezo iz njihova projekta odvoze kamionima na deponij. No prodaja paviljona u staro željezo neće moći nadoknaditi ni troškove koje nam je ploveća sramota napravila putujući nakošena i urušena natrag u Hrvatsku. Nekoliko tvrtki potražuje oko 300.000 kuna, uglavnom za tegljenje paviljona, piše Vjesnik. Brodogradilište 3. maj traži oko 120.000 kuna jer su iznajmili ponton na kojem su paviljon sagradili.