Početna zamisao bila je ovakva. Bogatim hotelijerima i ugostiteljima trebalo je omogućiti ograđivanje hotelskih plaža, što bi značilo sprečavanje pristupa građanima ili, što dođe gotovo na isto, ulazak uz naplatu. Na plažama koje su dane u koncesiju bilo je predviđeno korištenje pola površine za gospodarske djelatnosti - dakle, za postavljanje stolova i stolica, roštilja, hladnjaka i sl., a izvan naseljenog mjesta i punih 70 posto. Od toga se odustalo. Ipak, zadnji prijedlog zakona omogućit će izvlaštenje privatnog zemljišta na obali, koje izvorno nije bilo pomorsko dobro, a preko kojega se želi izgraditi obalna šetnica, čime se - sumnjaju neki - pogoduje privatnim investitorima u Savudriji. To je zasad najkrupnija primjedba drugom nacrtu zakona. Ovo je jedna od rijetkih situacija u kojoj vladajuća Hrvatska demokratska zajednica odustaje od pogodovanja bogatima i moćnima te čini ustupak očitom javnom interesu. Slobodan pristup pomorskom dobru, obali i moru važno je pravo hrvatskih građana, ali i zakonska brana devastaciji najvrednijeg resursa ove zemlje.