Kad bi zaplesala najpoznatija špijunka svih vremena izazivala je žudnju gotovo kod svakog muškaraca koji bi je ugledao. Najpoznatija špijunka svih vremena, egzotična plesačica i kurtizana Mata Hari, bila je najpoželjnija žena svog vremena, a skončala je pred streljačkim vodom na današnji dan 1917. godine u šumi nedaleko od Pariza. Imala je 41 godinu.
Prije početka suđenja provela je pet mjeseci u ženskom zatvoru u Saint-Lazareu, u kojem se još nadala pomoći bogatih ljubavnika. No, njihove molbe za pomilovanje nisu urodile plodom. Bilo je dovoljno samo jedno ročište da ju sud proglasi krivom za smrt desetaka tisuća vojnika i osudi na smrt. Štoviše, proglašena je krivom i prije nego su joj pročitali optužnicu, odnosno tek 30 godina nakon njene smrti jedan od tužitelja priznao je da za to nisu imali dovoljno dokaza. Iako su kasniji dokazi upućivali da je bila dvostruki špijun odnosno da je špijunirala i za Njemačku, neki povjesničari tvrde da je zapravo cijelo vrijeme špijunirala samo za Francusku. Njeno smaknuće i danas je magnet za brojne legende.
Jedna kaže kako je Mata Hari poslala poljubac streljačkom vodu, koji je možda bio upućen njezinu odvjetniku, bivšem ljubavniku koji je došao na smaknuće. Druga glasina kaže kako je otkopčala ogrtač i pokazala vojnicima svoje golo tijelo.
Preko noći postala slavna
Najpoznatija špijunka u I. svjetskom ratu, punim imenom Margaretha Geertruida Zelle rođena je 1876. godine u Nizozemskoj u obitelji srednje klase. Njezin je otac bankrotirao, a roditelji su se rastali što je Margarethu jako pogodilo. Kasnije se udala i odselila u Indoneziju gdje je njezin muž bio stacioniran, a ona je učila lokalne običaje i plesove.
U Europu su se vratili 1902. godine, no par nije bio sretan te su se na koncu rastali, a Margaretha je otišla u Pariz gdje je započela karijeru egzotične plesačice, a bila je i kurtizana. Nazvala se Mata Hari što na malajskom znači "oko dana ili sunce". Svoje tijelo je izlagala na izrazito zavodljiv način te je vrlo brzo očarala publiku i preko noći postala slavna. Imala je stil, bila je samosvjesna, senzualna i znala je što publika želi.
Tijekom Prvog svjetskog rata Mata Hari je puno putovala Europom. Nizozemska je po izbijanju rata ostala neutralna. Mata Hari kao nizozemska državljanka mogla je slobodno prelaziti granice. Tada je održavala ljubavne veze s mnogim visokim časnicima Francuske, Nizozemske i Njemačke. Godine 1916. u luci u Falmouthu su je izvukli s broda, a onda su je britanske vlasti ispitivale o njezinim aktivnostima. Vratila se u Španjolsku gdje je imala aferu s Arnoldom Kalleom, njemačkim bojnikom.
Počela je špijunirati za Francusku, ali i za Njemačku. Kalle je u Berlin slao poruke u kojima je javljao da je špijun H21 bio uspješan i koristan. Te su poruke presreli prema nekim podacima Britanci, a prema drugim Francuzi. H21 je navodno bila Mata Hari. Iako je iz dostupne francuske, britanske i njemačke dokumentacije vrlo je teško razlučiti koliko su špijunske službe zaraćenih zemalja preko Mate Hari jedna drugoj podmetale, a koliko je ona stvarno bila dvostruki špijun kako neki smatraju. U veljači 1917., čim je ušla u Francusku, uhićena je. No, nikada nije dokazano da je bila dvostruki špijun u Prvom svjetskom ratu.
'Suđenje je bilo propaganda'
U proljeće 2014. britanska tajna služba je otvorila dokumente u kojima stoji, a to su pisali britanski špijuni, da nakon uhićenja u Parizu ništa nije priznala nego je svoje isljednike zasula gomilom tračeva i glasina.
Wesley Wark, stručnjak za sigurnost i terorizam na sveučilištu u Ottawi, tvrdi da Mata Hari nikad o politici nije mnogo znala. Mnogi povjesničari vjeruju da je Mata Hari samo bila 'žrtveni jarac' za gomilu poginulih Francuza na bojištima kao i za promašaje francuske tajne službe. Francuske vlasti tako su režirale suđenje Mati Hari i njezinim se iskazom manipuliralo prema potrebi. Suđenje je, smatraju, bilo čista propaganda
Novinar Robert Walsh iz časopisa “Crime Magazine” još je prije nekoliko godina iznio da je Mata Hari stradala kao žrtveni jarac njemačke obavještajne službe koja je protiv nje nahuškala Britance i Francuze kako bi zaštitili puno važnijeg, pravog superšpijuna Georgesa Ladouxa. Namjerno su žrtvovali sitnu ribu kako bi zaštitili svojeg stvarnog špijuna.
Nakon njene smrti, nije bilo članova obitelji koji bi zatražili tijelo Mate Hari za ukop, pa je iskorišteno za medicinski rad.
O životu Mata Hari dosad je napisano 250 knjiga i romana te nebrojenih filmskih scenarija.