Pokušat ću ukratko, ne osvrćući se na komentrare pojedinaca iznjeti činjenice o mojoj nezgodi na Velebitu. Radilo se o planinarskom pohodu četvero iskusnih planinara (više od 15 godina planinarskog iskustva, izvrsno poznavanje Velebita) od kojih smo troje liječnici (utreniranih u tehnici ALS naprednog održavanja života), bili smo adekvatno opremljeni i racionalno smo sagledali vremenske uvjete na Velebitu u tom trenutku, bespredmetno je raspravljati o tome dali sam vitlao nožem i glumio Ramba..ali spomenuti ću bio fiksiuran na remenu planinarskog ruksaka i služio je isključivo za otkrivanje tad već snijegom prekrivenih vertikalnih markacija. Nezgode su nešto što se dešava i naša su svakodnevica, s posljedicama istih susrećemo se u sportu kao i profesionalno stoga smo pozvani da argumentirano o tome govorimo. Teže posljedice izbjegnute su isključivo zbog prethodno navedenog uz nesebičan angažman Gospićkog GSS-a. Svaki zdrav um nije sklon optuživanju unesrećenih.

Zanimljivo je kako se uvredljive poruke i neiformirani komentari puštaju na forum dok se jasno iznošenje činjenica ("iz prve ruke") blokira. To je novinastvo zasnovano na činjenicama ili "žuti tisak"?

Mislim da neinformiranost, nesvjesnost svojih intelektuaknih limita i nepoznavanje materije o kojoj se raspravlja ne pridonose ničemu dobrom. Nitko nije našao shodnim komentirati izuzetnu ažurnost i požrtvovnost GSS-a (vj. jer iz dobar dio niti nezna tko su ti ljudi, i čime se točno bave) ali su apsolutno kompetentni komentirati sam događaj. Nikako se ne slažem da se polaninarstvo procjenjuje samo kroz prizmu nezgoda koje se desavaju. Upitan je um osobe koja pomaganje unesrećenom dovodi u pitanje zbog biolo čega a posebno zbog načina i mjesta gdje se nezgoda desila. vjerujem da se zato neki bavim poslom kojim se bavimo a drugi su tu da parazitiraju i otežavaju nam rad zbog intelektualnom biću nepoznatih razloga. Još jednom veliko hvala GSS-u i ostalim članovima moje skupine.