Pretpostavljaju da se prva zarazila supruga. Zbog spontanog pobačaja završila je na transfuziji u riječkoj bolnici. U međuvremenu je ostala trudna i rodila srednju kćer, priča muškarac (53) iz Splita koji ima HIV 18 godina.

- Tad nismo znali da smo zaraženi, baš ništa. Normalni smo ljudi. Nismo drogeraši niti je bilo šaranja u braku. Supruga je dojila, ne znamo je li se mala zarazila na porođaju ili od mlijeka. No 2004. završila je u bolnici zbog teške upale pluća. Tad smo saznali za HIV. Svemir nam se srušio. Dao sam testirati cijelu obitelj – priča otac, koji kaže da je od muke na dan kad je dobio dijagnozu popio litru rakije. Imaju još dvoje djece, od 16 i 22 godine. Oni su zdravi.

- Ono što me svih ovih godina izbezumljivalo je činjenica da smo svakog dana pili šaku lijekova, koktel koji virus drži pod kontrolom. Odnedavno se to promijenilo i sad pijemo samo jednu tabletu. Moram reći i da sam proveo godinu dana bez ikakve terapije, baš zato što mi je dozlogrdilo stalno piti tablete. U tom razdoblju je virus mirovao. Liječnik mi je rekao da sam imao sreće – priznaje muškarac, koji kaže da obitelj nikome nije rekla da imaju HIV. Boje se osude okoline.

- Razapeli bio nas kao Isusa. Jedva smo našli obiteljskog liječnika, a on nije ni medicinskoj sestri rekao što nam je da se ne bi izlajala. Svaka tri mjeseca putujemo u Zagreb na kontrole i tad izmislimo nešto da susjedi ne bi posumnjali – nastavlja zgrožen činjenicom koliko su ljudi u strahu i neinformirani. Kaže da ljudi oko njega svašta pričaju i misle da će se zaraziti rukovanjem ili poljupcem.

- Da moram birati između ovoga i raka, radije bih ovo. Od raka ljudi odu za mjesec dana, a ja najnormalnije jedem, pijem i živim. Ne želim da moja obitelj prolazi kalvariju koju prolaze drugi zaraženi HIV-om jer u Hrvatskoj je ta svijest još na niskim granama. Zato nitko ne zna za nas niti bih ikome rekao – zaključio je.