Ratni vojni invalid Stanko Alihodžić (53) krenuo je iz Poreča pješice u Međugorje na hodočašće “Opraštanje i pokora”. Na Veliki četvrtak zatekli smo ga na granici s BIH u Vinjanima Donjim. Na dugom putu Stanko nije brojao kilometre, ali je u svom srcu, napominje, zabilježio geste dobrih i onih manje dobrih ljudi koji su mu širom otvarali, no nažalost više zatvarali vrata.
- Uglavnom sam putovao noću, a danju bih se nekoliko sati odmarao. Kad bi me svladao san, zaspao bih na livadi ili klupici uz cestu. Jednom sam imao i susret sa zvijerima koje su me onjušile te nastavile svojim putem - priča Stanko.
Ističe da se dobro drži, a na ovaj poduhvat podsjećat će ga 10 žuljeva na nogama.
- Najteže su mi padali susreti sa svećenicima u nekim župama koji su mi okrenuli leđa  kad sam ih molio da operem noge i natopim grlo vodom. Oprostio sam im, a oni neka se preispitaju - poručuje Stanko. Njegov put trajao bi duže da Stanko nije iskoristio veliko ratno iskustvo. Koristio je prečice, a prošao je i kroz minska polja u zadarskom i šibenskom zaleđu. Stanko je u ratu ranjen u ruku, ostao je bez rebra, dobio nož u rame i sedam puta sjekirom u glavu.



NE ZNA KOLIKO JE KLIOMETARA PREŠAO
Na hodočašće je iz Poreča krenuo prije 12 dana. U subotu bi trebao stići u Međugorje. Ne zna koliko je kilometara prešao jer se koristio prečicama kroz šume. Putujući kroz Hrvatsku, Stanko je nabasao na svećenike koji su mu zatvorili vrata pred nosom. Čim je ušao u BiH, oduševila ga je starica koja mu je ponudila pomoć.