Iako su Britanci jasno izglasali izlazak iz Europske unije, rezultat referenduma tek je početak veoma dugog procesa prekidanja veza s europskim institucijama u Bruxellesu. 

Za one koji danas slave, 24. lipnja je početak puta prosvjetljenja i prosperiteta globalne trgovine bez okova neizabrane birokracije u Bruxellesu. Za one koji su glasovali za ostanak, izlazak iz EU je 'kraj zapadne civilizacije kakvu poznajemo' te početak napetosti koje bi mogle, smatraju neki, dovesti i do oružanih sukoba. 

Što će EU učiniti danas?

EU će se odmah pokrenuti. Već u petak ujutro u Bruxellesu će se sastati predsjednik Europske komisije Jean Claude-Juncker, predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk i predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz. Sudjelovat će također nizozemski premijer Mark Rutte čija zemlja predsjeda EU-om u ovom polugodištu.

Za 28. i 29. lipnja najavljen je summit EU sa samo jednom temom - britanskim napštanjem europske obitelji. Moguće je da će se summit održati i nešto ranije. 

Koji pravni okvir će se primijeniti?

Procedura izlaska iz EU-a regulirana je europskim ugovorima: riječ je o članku 50, uvedenom Lisabonskim ugovorom 2009. godine. On definira uvjete dobrovoljnog izlaska iz EU-a, na što ima pravo svaka država članica bez ikakvog posebnog opravdanja. Ako tako odluči, London će morati dogovoriti "ugovor o izlasku", koji će u ime Unije sklopiti Vijeće EU-a (koje okuplja 28 država članica), kvalificiranom većinom, uz pristanak Europskog parlamenta.

Europski ugovori ne bi više vrijedili za Veliku Britaniju od datuma stupanja na snagu tog ugovora. Ili dvije godine nakon što London obavijesti EU da izlazi, ako se u međuvremenu ne postigne dogovor. EU i London mogli bi, međutim, i produljiti taj rok za postizanje dogovora.

Ugovor ne bi morale ratificirati sve države članice EU-a. No ratifikacija bi bila potrebna za bilo kakve promjene europskih ugovora ili međunarodne ugovore za kojima bi se pojavila potreba u slučaju izlaska, primjerice sporazum o slobodnoj trgovini.

Europski dužnosnici upozoravaju da će odluka o izlasku iz EU-a biti konačna, odbacujući mogućnost da bi se Londonu time samo otvorio put za pregovore o boljim uvjetima za članstvo u EU-u.

I britanski premijer David Cameron rekao je da će, ako Britanci glasuju za Brexit, aktivirati članak 50.

"Treba nam biti jasno da ta procedura nije pozivnica za ponovni ulazak. To je procedura za izlazak", poručio je.

Hoće li Cameron odugovlačiti?

Nakon aktiviranja članka 50. Lisabonskog ugovora, kojim počinje pravna procedura izlaska iz 28-člane Unije, kreću i dvogodišnji pregovori oko novih aranžmana između Velike Britanije i EU oko trgovine, pravosuđa i viznog režima. VB iz EU može izaći i ranije ukoliko brzo dogovori uvjete suradnje s EU nakon izlaska. Postoji mogućnost da premijer aktivaciju članka 50. i namjerno odugovlači te pokušati prisiliti EU da  postignu dogovor i bez određenog roka, no to ovisi o raspoloženju ostalih država članica. Predsjednik Europske komisije Jean-Calude Juncker već je upozorio 'dezertere' unutar EU da ih se neće 'lijepo tretirati'. 

Kako će sve teći, ostaje za vidjeti jer je riječ o povijesnom presedanu. Tek polu-nezavisni Grenland napustio je EU prije 30 godina kada je otok imao tek oko 56.000 stanovnika. Može se smatrati da je slično učinio i Alžir 1960-ih, nakon što je prestao biti dijelom Francuske.

Cameron premijer još tri mjeseca

Unatoč ostavci, David Cameron britanski premijer ostat će još tri mjeseca dok se ne smire tržišta te dok Konzervativna stranka ne izabere novog čelnika - gotovo sigurno je, piše Daily Mail, da će to biti bivši gradonačelnik Londona Boris Johnson, zagovaratelj Brexita. 

Deset godina neizvjesnosti?

Premda procedura za razdruživanje postoji, ona do sada nikada nije bila aktivirana. Zbog toga se postavljaju mnogobrojna pitanja o tome kako će se definirati novi odnosi u slučaju da pobijede pobornici Brexita, nakon braka koji je trajao više od četiri desetljeća, od 1973. godine.

Treba li taj novi odnos urediti već ugovorom o izlasku? Ili će se morati voditi posebni pregovori? Druga opcija čini se vjerojatnijom.

London bi morao također promijeniti svoje nacionalno zakonodavstvo kako bi zamijenio mnoge zakone koji proizlaze iz članstva u EU-u, kao na primjer na području financijskih usluga.

"To će vjerojatno potrajati dugo, prvo da bi dogovorili izlazak iz EU-a, a potom naše buduće odnose s EU-om te naposljetku naše trgovinske sporazume sa zemljama izvan EU-a", ističe britanska vlada u jednom istraživanju predstavljenom u britanskom parlamentu u veljači.

Izvješće spominje "do deset godina neizvjesnosti" koja bi opterećivala financijska tržišta ili vrijednost funte.

Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk je također kazao da bi procedura razdruživanja mogla trajati sedam godina.

"Sve bi bilo gotovo do kraja 2019.", smatra pak bivši britanski ministar pravosuđa, euroskeptik Chris Grayling.