Stalno se preispitujem. Što smo zgriješili Bogu da nam je uzeo najljepše u životu? Našu malu Emu. Kažu da bol nestaje protekom vremena. To nije istina, jer meni svaki novi dan donosi sve veću patnju. Ne znam kako se dalje nositi s tim. Trenutak nepažnje vozačice, i jedna obitelj je nepovratno uništena, govori nam u četvrtak Sanela Prispilović iz Cvetkovca nadomak Koprivnice, gužvajući u ruci presudu kojom je zbog nesreće osuđena Iva Valenko.
Presudom, koja je pravomoćna, proglašena je krivom, jer je tog kobnog utorka u listopadu 2016. u 7.45 sati u Cvetkovcu s leđa 'pokosila' Željka Prispilovića (43) kod autobusnog stajališta, dok je na ramenu nosio svoju dvogodišnju kćer Emu, a desnom rukom držao tada šestogodišnjeg sina Mihaela, koji je, jedini prošao bez ozljeda.
POGLEDAJTE VIDEO:
Anđel, kako joj još uvijek tepa majka, gledajući u sliku kćeri koja je nakon udarca Škode u očeva leđa pala na asfalt. Otac Željko, teško ozlijeđen, ležao je i kroz polusvijest čuo jecaje umiruće kćeri, nemoćan da joj pomogne. Ubrzo je preminula. Vozačica je osuđena na godinu dana zatvora, koji je pretvoren u rad za opće dobro. Dva sata rada dnevno zamjenjuju po jedan dan zatvora.
- Ponekad osuđujem sebe i svoj karcinom. Da nisu krenuli na autobusnu stanicu, kako bi u Koprivnicu izvadili moje dopunsko osiguranje koje su mi namjeravali donijeti u zagrebačku bolnicu gdje sam ležala zbog karcinoma, tragedija se ne bi dogodila. Ili da je ta žena bila opreznija, moglo je sve proći bez posljedica po obitelj, koju gotovo i da nemam - govori gospođa Prispilović, dok joj suze klize niz lice.
Smršavila je gotovo 40 kilograma. Mislila je kako je najbolje od svih tih muka dignuti ruke. Sada se malo oporavila i ima nešto iznad 50 kilograma. Treba misliti na sina Mihaela koji je na Malom Lošinju kod njezinih roditelja, koji su mu privremeni skrbnici, dok Željko i ona ne ozdrave. Suprug, koji je bio djelatna vojna osoba, nije se oporavio od ozljeda i poslan je u mirovinu. Trenutno je smješten u udomiteljsku obitelj, jer ne može sam o sebi skrbiti, a supruga je često u Zagrebu radi terapije.
- Njega je smrt Eme doslovno ubila - kaže Sanela, koja se ne može pomiriti s presudom u kojoj stoji da je Iva Valenko, vozila brže od 57 km/h., a dozvoljeno je 50 km/h.
Žive doista skromno. Sanela i suprug imaju po 1.250 kuna invalidnine. Govori tihim glasom kako ne smije ni razmišljati o budućnosti, jer je hvata panika.
- Nekako krpam kraj s krajem. Željku plaćamo dom 2.800 kuna mjesečno, taman koliko on prima dok mu se ne odredi mirovina. Imaju kredit od 1.700 kuna mjesečno, jer su prije nesreće kupili skromnu kućicu na kredit. Prisjeća se i da ju je vozačica pokušala kontaktirati, ali ona je to odbila.
- Što da joj kažem? Da je sve u redu? To ne mogu, ali ju ne mrzim. Znam da joj nije lako, ali ona ima sve svoje žive i zdrave. Moja muka i bol koju svakim danom sve više osjećam me toliko pritišće da gotovo ludim - kazala nam je gospođa Prispilović, koja živi u tišini.
Tišina je nakon nesreće zamijenila dječji smijeh i radost s kojom su čekali oca koji je dolazio iz vojarne u Varaždinu.
Doduše, sablasnu tišinu u praznoj kući povremeno zamijeni iznenadni plač koji ne može suzdržati, iako su joj liječnici kazali da joj to odmaže u liječenju.