Dosad su tražile svoje prava, poput prava na jednako plaćeni rad, pravo na ravnomjerno zastupanje u Hrvatskom saboru, pravo na prekid trudnoće...
A sada moraju moliti da ih se ne ubija.
Ženske organizacije i inicijative morale su danas doslovno izaći na ulice u trinaest hrvatskih gradova u javnoj akciji "Sigurnost žena je odgovornost države" kako bi skrenule pažnju na zahtjeve za većom djelotvornošću u zaštiti od nasilja.
Traže definiranje femicida kao zasebnog kaznenog djela i sankcioniranje nasilja nad ženama isključivo kroz Kazneni zakon.
Žene u Hrvatskoj došle su do toga da javno traže zaštitu od ubojica.
Iako čine većinu stanovništva u Hrvatskoj nalaze se praktički u statusu ugrožene manjine.
Sada ih se ubija
Ne samo da ih se ponižava, diskriminira, ignorira i maltretira, da ih se slabije plaća i lošije štiti na poslu, ne samo da se nalaze pod pritiskom klerikalnih konzervativaca i klečitelja koji promoviraju dodatnu "muževnost" kojom bi se žene "stavile na mjesto i držale u pokornosti", već ih se gotovo nekažnjeno, pa čak i sustavno, fizički i psihički zlostavlja, a sada čak i ubija.
Stvari su otišle toliko daleko da su udruge osjetile potrebu definirati posebna kaznena djela kojima bi se sankcioniralo nasilje nad ženama.
Žene kao većina trpe kao manjina, brane se kao manjina i traže zaštitu kao manjina. Jer se društvena moć očito ne nalazi u rukama te većine.
To je duboko zabrinjavajuća situacija, sudeći po posljednjim događajima i alarmantna, a žene se osjećaju ugroženima, nezaštićenima i izloženima.
Ugrožene na svim razinama
Ugroženima od svojih muževa, partnera, ali i nasilnika i zlostavljača. Nezaštićenima od silovatelja, od institucija, od policije i sudova, od centara za socijalni rad, čak i liječnika i bolnica. Izloženima pritiscima klečitelja, crkvenih dužnosnika, dijela politike i medija.
Žena je često "sama kriva". Žena je "zaslužila što je dobila". Žena je "izazivala". Žena je "drugotna". Silovanje je "rukovanje". Za silovatelje postoje olakotne okolnosti. Žena mora trpjeti autoritet muškarca.
Prosvjed ženskih udruga povodom pojačanog nasilja nad ženama događa se u vrijeme kada država i politika iskazuju više brige, angažmana, pa i strasti, prema uhićenim nogometnim huliganima, nego prema ženama žrtvama diskriminacije i nasilja.
Šutnja je podrška
A i žene su izašle na ulice u trenutku kad na hrvatskim trgovima redovito i nesmetano prosvjeduju muškarci iz klerikalnih udruga, na čiju se agresiju prema ženama ne osvrće gotovo nitko iz vlasti i politike. Šutnja je u njihovu slučaju podrška. Kao što je šutnja prema nasilju nad ženama podrška zlostavljačima.
Uvođenje femicida kao zasebnog djela u Kazneni zakon potvrdilo bi ozbiljnost države da pomogne ženama, manjim dijelom bi možda odvratio nasilnike, no to je ujedno tek krajnja instanca zaštite žena u dugom lancu diskriminacije, nepravde i nesigurnosti.
Trebalo bi raditi na promjeni društvene svijesti, na odgajanju budućih generacija, na edukaciji, na stišavanju glasova koje potiču "muževnost" i šikaniranje žena, te jačanju utjecaja žena u institucijama i centrima odlučivanja.
Kad žene moraju izaći na ulice kako bi tražile zaštitu od ubojica, to samo znači da su stvari otišle predaleko.
POGLEDAJTE VIDEO: Skup u Zagrebu u znak solidarnosti zbog zločina u BiH
POGLEDAJTE KAKO ŽENE PROSVJEDUJU DILJEM ZEMLJE: