Općinski građanski sud odbio je zahtjev poduzetnika Zvonka Zubaka koji je od države potraživao 200 milijuna dolara i kamate za prokuraketni sustav S-300. Odbacio je i zahtjev da se Zubaku, ili pravnoj osobi koju on ovlasti, vrate komponente sustava S-300 ili da mu se, ako to država nije u mogućnosti, isplati protuvrijednost za to oružje prema cijenama od 30. travnja 1997.
- Ići ćemo sa žalbom višem sudu- rekao nam je Zubakov odvjetnik Emil Havkić dodavši kako dio sustava više nije u Hrvatskoj. Podsjećamo, u ovoj pravosudnoj trakavici već je bila izrečena odbijajuća nepravomoćna presuda no viši sud je predmet vratio novo suđenje. Sud je 2008. odbio odštetni zahtjev biznismena iz Sesveta, koji je potraživanja tvrtke Winsley Finance Limited preuzeo na sebe, s obrazloženjem da je nastupila zastara, odnosno da je tužbu podnio godinu dana prekasno. Međutim, Županijski sud nije bio tog stajališta pa je presudu ukinuo u listopadu 2010, objavio je svojedobno Večernji list.
Moćno oružje, koje je 1995. češki trgovac oružja Petr Pernička tajnim kanalima iz Ukrajine zbog embarga UN-a na kupnju vojne opreme i naoružanja, isporučio MORH-u nikad nije bilo plaćeno, objavio je Express. Isto tako, sustav nikad nije bio operativan jer nije bio cjelovit. Stiglo je, prema podacima MORH-a, manje od 40 posto potrebnih komponenata sustava.
Najvrjedniji dijelovi bili su kontejneri s projektilima (koji su iz propagandnih razloga nakrcani na kamion i prikazani na legendarnom mimohodu na Jarunu uoči akcije Oluja) i kontejner tehničke dokumentacije iz koje se moglo do detalja iščitati kako S-300 funkcionira i koje su mu operativne manjkavosti i prednosti. Na zapadu, pogotovo SAD-u, koji je sredinom 90-ih s poticao oslobodilačke akcije HV-a u Hrvatskoj i BiH, dolazak S-300 u Hrvatsku izazvao je priličnu pozornost i zainteresiranost obavještajnih i inženjerskih službi vojske SAD-a.
Zubak je preuzeo potraživanja
Početkom 2000-ih, izbio je sudski spor s državom oko plaćanja S-300. Kao tužitelj pojavio se trgovac oružja Zvonko Zubak. On je otkupio navodna nenaplaćena potraživanja od spomenutog češkog liferanta Petra Perničke. Zubak je dokazivao utemeljenost svog zahtjeva za plaćanjem 200 milijuna dolara kontroverznim ugovorom koji je, kako je nekoliko puta utvrdio hrvatski sud, ovjeren nevjerodostojnim potpisom sada pokojnog ministra obrane Gojka Šuška. Sustav je nakon Domovinskog rata završio konzerviran u dva vojna skladišta: rakete u Puli, a ostali, manje opasni dijelovi, negdje u Zagrebu.
Pojavom WikiLeaksa osvanuli su i neki zanimljivi dokumenti o hrvatskom S-300. Primjerice, kada je bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Ralph Frank, u studenom 2003., poslao super-tajni memorandum tadašnjem ministru obrane SAD-a Donaldu Rumsfeldu uoči njegova dolaska u Zagreb. U njemu Amerikanci jasno kažu da žele hrvatski S-300 te da su im 'dva hrvatska ministra obrane obećala ali nisu osigurala transfer nekompletnog hrvatskog, ali jako poželjnog sustava S-300 (NATO oznake SA-10 Grumble)'.
Amerikanci su željeli sustav
Ministrica obrane Antunović (SDP) usko je surađivala s našom vojnim izaslanikom', izvještava ambasador Rumsfelda. 'ali je ostala bez političke podrške te je cijela stvar stala i zbog parlamentarnih izbora.' Frank otkriva da su dijelovi hrvatskog S-300 sustava namijenjeni američkom ratnom zrakoplovstvu za testiranja i ocjenjivanja mogućnosti novih generacija borbenih zrakoplova SAD-a. 'Spor između Vlade RH-a i trgovca oružja Zvonka Zubaka oko vlasništva nad sustavom S-300 cijeli je postupak blokirao na hrvatskom sudu.' No, SAD kaže da je ustupanje posjedovanja S-300, bez vlasništva, mogući izlaz za vladu SAD-a. Nema potvrde da je sustav S-300 u Americi, ali je gotovo sigurno da više nije u Hrvatskoj.
Država je, inače, tijekom dugogodišnjeg postupka u više navrata mijenjala svoja stajališta o kupoprodaji raketnog sustava. Tvrdilo se da Šuškov potpis na predugovoru kojim su dogovoreni cijena i uvjeti isporuke S300 nije originalan, a čak i da jest, država je osporavala njegovu valjanost navodeći da bivši ministar obrane nije imao nikakvih ovlaštenja za samostalno odlučivanje o tom poslu, objavio je Večernji list 2016.
"O svemu su odlučivali Tuđman i Šušak"
Osim ugovora, država je osporavala i koliko je uopće sustava isporučeno jer je prema ugovoru plaćanje trebalo uslijediti nakon što u Hrvatsku bude dopremljeno 25 posto sustava. O okolnostima posla s S300 na sudu su do sada ispitani brojni ministri obrane koji su naslijedili Šuška, i to Andrija Hebrang, Pavao Miljavac, Jozo Radoš i Željka Antunović, ali i Čeh Petr Pernička koji je zastupao tvrtku Winsley Finance Limited. No najviše saznanja o svemu imao je bivši Šuškov pomoćnik Vladimir Zagorec koji je ujedno bio i na čelu državne tvrtke RH Alan zadužene za naoružanje države. On je priznao da je Šušak dogovorio posao i potpisao predugovor, a u jednom od iskaza danih Vojnoj policiji, koji je u ponovljenom postupku uložen u sudski spis, Zagorec je ispričao i da je državni vrh u jednom trenutku odlučio da se isporučitelju ništa ne plati, odnosno da se sustav S300 vrati jer nam više nije bio potreban.
Prema njegovim tvrdnjama, u donošenju te odluke ulogu su imale i strane službe poput CIA-e i MOSAD-a. Međutim, o svemu tome ne postoji nikakav pisani trag, a Zagorec tvrdi da su sve odluke usmeno donosili bivši predsjednik Franjo Tuđman i ministar Šušak. Naveo je i kako je dogovoreno da se sustav proda Turskoj. Što se pak tiče navodno “prenapuhane” kupoprodajne cijene, Zagorec je zaključio: “Da su tražili i milijardu dolara, državni vrh pristao bi na to”.