Svaki put kad sam dolazio na brod dočekivali su me s trubama. Takvo je bilo vojno pravilo. A gle sad... , kaže, smijući se, kapetan Miodrag Šepić (80). On je od 1963. do 1971. zapovijedao Galebom. Brod je tada "uglancavalo" 120 mornara, a samo o stroju brinulo se njih 45. Kapetana ovaj put dočekuje tročlana "posada" Viktora Lenca. Školski brod bivše ratne mornarice, Titov Galeb, već godinama leži u remontnom brodogradilištu. Nedavno je počela konzervacija. Brod je jako nagnut, proždire ga hrđa, a na palubi se umjesto blistave, šest centimetara debele tikovine, nalazi od sunca ispucala betonska ploča.
- Ruzinav je, jako ruzinav - kaže kapetan dok gleda zahrđalu oplatu broda. Brod su sagradili 1938. u Italiji i prevozio je banane. Za vrijeme rata postao je njemački minopolagač, pa su ga 1944. potopili u Rijeci. Kapetan Šepić vitalan je kao mladić, koji se, premda sa štakom, bez razmišljanja penje na veliki komandni plato na vrhu broda, ali se bez problema spušta i u duboku, mračnu utrobu broda. Bez poteškoća prisjeća se svakog elementa na brodu - od sekstanta, preko vodenog kompasa do radiotelegrafskih sobica i Titovih salona. S kapetanom ulazimo i u Jovankinu spavaću sobu.
- Tito i Jovanka spavali su odvojeno - kaže Šepić. Titova soba napravljena je iz šarenog drveta ptičjeg javora, a Jovankina je nešto luksuznija od bijelog javora. No, prema Šepićevu mišljenju, Tito nije patio za luksuzom.
- Na brod nikad nije ugrađeno ništa luksuzno. On je bio i ostao školski brod ratne mornarice. Svojim sam očima vidio kad je 1963. godine kapetan Mate Jerković predložio Titu da na brodu naprave bazen. 'Ne, meni to ne treba', rekao je Tito i dodao: 'Potrošite te novce na nešto pametnije'. Šepić je i danas zadivljen Titovom kondicijom.
- Na jednom putovanju preplovili smo Mesinski tjesnac. Tad je počela strašna oluja. Brod se naginjao i do 32 stupnja, pa je Tito bio ispao iz kreveta. Ipak je nakon iskrcaja održao jednosatni govor, kao da nije prošao tu strašnu oluju - kaže Šepić. U brodu su još uvijek originalni motori postavljeni 1938. godine, veliki kao dvije obiteljske kuće.
- Vidite, pokazuje moćne strojeve od po 2500 "konja", iza su bila dva hladnjaka. Spustim se jedne noći do njih, probudilo me nešto, i otvorim ih. Putujemo u Aleksandriju, Tito se treba naći s Arafatom, a hladnjaci puni Jaffa naranči. Izraelsko! Kakav bi to skandal bio da su Arafatu poslužili naranče njegovih neprijatelja. Naredio sam dvojici mornara da, s plahtama, cijelu noć glancaju te naranče sve dok natpisi Jaffa nisu nestali... Miodrag Šepić u mirovini je od 1985. godine. Živi u Opatiji. Iz JRM-a maknuli su ga nakon Hrvatskog proljeća. Nije sentimentalan, ali s ponosom tvrdi da nijedan brodski motor na Galebu nikad nije bio pokvaren niti je brod doživio ikakvu havariju. Brod je prije devet godina kupio američki Grk Papanicolau, s namjerom da ga preuredi u luksuzni kruzer, ali nije podmirio ni višegodišnje troškove veza niti je platio remont, pa će ga vjerojatno kupiti grad Rijeka. Nekoć bijeli ljepotan, dug 117 metara, Galeb sada vrijedi tek oko 600.000 kuna. Ukoliko sud ne odluči drugačije, Galeb će prema odluci Grada Rijeke postati muzej. Na Galebu je osnovan pokret nesvrstanih, tu je Tito čuo vijest o Staljinovoj smrti. Galeb su posjetili Winston Churchill, Moamar El Gadafi, Nehru, Naser, a na njegovoj su se palubi sunčale Elisabeth Taylor i Sophia Loren. Na brodu je bilo oko 300 ležaja, tri blagovaonice, dvije kuhinje, mesnica, pekarnica, slastičarnica, brijač i frizer, postolar, nekoliko ambulanti, operacijska dvorana i četiri dvorane za razonodu. Tito je na njemu u Havani u jednom danu primio 93 državnika.