Zoran Milanović nedavno se, na zaprepaštenje dijela javnosti, deklarirao kao “politički liberal, kalvinist“. Biračko tijelo Zorana Milanovića čine ponajprije razočarani i osiromašeni građani, ali su svjetonazorski to u prvom redu ipak socijaldemokrati, socijalisti i bivši komunisti, kojima ideje liberalizma - ili danas, neoliberalizma, dakle, tržišta u punom opsegu, uključujući i sva njegova mahnitanja koja omogućuju stvaranje ekstremnih socijalnih razlika - zvuče jednako odbojno kao i Crkvi.
Zoran Milanović je, pored toga, dodao da je kalvinist. Jean Calvin bio je ultrarigidan protestant, koji je sljedbenicima nametnuo neviđenu askezu. Kod njega korizma ne traje 40 dana, nego cijeli život. U Ženevi je osnovao teokratsku vladu, pa je građanima zabranio čak i ples i pjesmu…
Protestantski je duh, prema tvrdnjama Maxa Webera, rodno mjesto kapitalizma, jer protestanti - naročito oni koji slijede Calvina i Zwinglija - vjeruju da se život sastoji samo od rada, a Bog onima koji su u poslu uspješni, zapravo šalje poruku da su odabranici.
U tako fanatičnom radu akumulira se bogatstvo koje se nipošto ne smije trošiti na neke užitke nego se mora akumulirati, ostavljati sa strane. Taj akumulirani kapital onda se investira i razvoj kreće nezadrživo…
Zwingli i Calvin bili su opaki igrači, strogog morala i veliki reformatori Crkve koja je još trgovala indulgencijama…
Milanović je, možda, mislio kako Hrvatskoj treba ta vrsta reformacije - mi najprije potrošimo, pa onda razmišljamo kako vratiti - a možda je htio reći kako je on čovjek koji će refomirati SDP u duhu novog vremena, liberalno…