Svakog dana  u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Uz Ženevu uvijek vežemo luksuz, bogataše, Ferrarije i vile. Svjetske organizacije, satovi, banke, dijamanti, avioni, milijuni… Međutim, oni koji tu žive znaju da se iza ovih prvih asocijacija krije duboka socijalna osjetljivost. Ako su u pitanju djeca i njihovo obrazovanje - velika jednostavnost. Za upis djeteta u školu ovdje nije bitan početak školske godine, a ni direktorica ne sjedi u uredu na drugom katu iza petog hodnika nakon zbornice u koji ulazite nakon provjere dviju tajnica, psihologa, defektologa i pedagoga. Ured direktorice je najčešće u prizemlju, vrata do glavnog ulaza. Pokušavajući doznati gdje bi bilo zgodno najaviti se, ravnateljica je sama otvorila vrata, srdačno me pozdravila i pitala može li mi pomoći. Dijete je sljedećeg tjedna krenulo u školu! Bez liječničkih potvrda, vađenja krvi, psiholoških, pedagoških, ovih ili onih ispitivanja. Bez stresa za roditelje i dijete.

S pet godina djeca obavezno kreću u školu. Knjige, bilježnice, olovke i sve ostalo dobivaju od škole, koja je javna i ne plaća se. Ne oskudijevaju u flomasterima, kolažima, papirima ni u ostalom priboru. Dan počinje tako da vam ljubazna gospođa (ili gospodin) koja regulira promet uz širok osmijeh poželi dobro jutro i zaustavlja promet, čak i u jednosmjernoj ulici, na zebri, kako bi dijete sigurno prešlo cestu na putu do škole. Komunikacija između učitelja i roditelja obavlja se putem jednog fascikla za svako dijete u kojem ćete zateći i informacije vezane za izvanškolske aktivnosti. Od svega me najviše oduševila ‘ludoteka’ - Velika igraonica u kojoj je naglasak na interakciji roditelja s djecom. U svakom kvartu postoji takvo mjesto koje nekoliko puta tjedno otvara svoja vrata. Od didaktičkih igračaka, kockica i lutkica za najmlađe, preko stolnog nogometa, malih biljarskih stolova i flipera za one malo veće, do cijelog zida popunjenog društvenim igrama. Posebnost je u tome što svaku igračku koju vaše dijete poželi, ovdje možete posuditi.

Otkriće! I za vas, i za klinca, pa i kućni budžet, ali i za stan u kojem ne gomilate nepotrebno. Osim ‘ludoteke’, tijekom ljetnih mjeseci postoji ‘ludobus’. U parku ili na livadi rasprostru male šatore, kuhinjice, vozila, klupe, stolce… Izvade igračke iz autobusa i igranje do mile volje počinje. Fascinantno je kako su igračke uvijek na broju. Ali u tome i jest kvaka. Djeca se i izvan odgojno-obrazovnih ustanova uče dijeljenju, razvijaju socijalne vještine, paze na tuđu imovinu. Jer pri povratku se svaki djelić igračke prebroji i simboličnom naknadom se plaća gubitak. Kako je stigla zima, ‘ludobus’ se preselio u zatvoren prostor, pa se vikendom druženje organizira u nekom javnom prostoru, gdje djeca osim igre imaju besplatni tečaj izrade kazališnih lutaka, mađioničarskih trikova, pečenja kolača. Postavljen je i vrtuljak, a na pozornici su gradili gradić od daščica. Sve to pokazatelj je kako grad razmišlja i usmjerava najpotentniji dio svoje multinacionalne populacije. Osjećate se zadovoljno s tim malim stvarima koje vam grad pruža, čime se i stvara uzajamna, pulsirajuća, pozitivna energija.

Martina Erceg je arhitektica, a o svojim iskustvima u Švicarskoj piše za portal Cool Klub