U nastavku suđenja Tomislavu Merčepu za ratni zločin danas su na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočili Slavica Stojaković, supruga ubijenog civila Veljka Stojakovića, Nedjeljko Peček, pripadnik 56. bojne s kojim je Stojaković bio kad su ga uhitili i Đuro Jonaš, koji je bio zamjenik zapovjednika 56. bojne. 

Slavica je rekla da je njezin suprug 2. studenog 1991. otišao sa susjedom Nedjeljkom Pečekom, a rekli su kako idu na piće i nije se vratio. Ona ga je tražila u MUP-u, Poljani, Zagrebu i nije ništa o njemu uspjela doznati, iako se svaki drugi dan bila raspirivati. U siječnju 1992. godine je došla policija iz Kutine te su joj rekli da ide u Zagreb javiti na prepoznavanje.

Tamo su joj pokazali suprugove ključeve i naočale te su joj rekli da su ga pronašli oko 20. studenog i da je ubijen između 9. i 10. studenog. Nitko joj nije dao objašnjenje kako je on stradao. Rekla je da je on dobrovoljno otišao.

"Stojakovića je preuzeo Saša Antić"

Nakon nje je svjedočio Nedjeljko Peček koji je rekao da je tog dana 1991. sa Stojakovićem išao do vikendice u Bujevici. Stojaković je imao vikendicu u Bujevici, koja je bila razrušena i susjeda je pitao zašto su mu srušili kuću. On je rekao da su to napravili neprijatelji. Otišli su do sela, a obojica su bili pripiti. Peček je vozio i došli su tamo vidjeli kuću, a na povratku ih je zaustavila seoska straža u selu Janja Lipa. Peček ih je prepoznao, jer su to bili pripadnici njegove bojne. Trojica vojnika su ih odveli u zapovjedništvo 56. bojne.

Kako je sljedeći svjedok Đuro Jonaš objasnio, imali su dogovor s pripadnicima tzv. Merčepovcima da oni vode brigu o zarobljenicima. Došao ih je ispitati čovjek koji se predstavio kao oficir za sigurnost, Saša Antić. Peček je bio u jednoj sobi, a Stojaković u drugoj sobi. Ispitao je Pečeka tog dana i njega su nakon toga pustili kad im je objasnio gdje su išli i zašto. Nije znao šta je bilo dalje sa Stojakovićem. Pitao je, ali nije saznao.

"Stojakovića i Pečeka su prije trebali zaustaviti"

Jonaš je objasnio da je Janja Lipa bila krajnje selo prema neprijateljskim linijama, gdje je bilo ograničeno kretanje. Tamo se nisu smjeli kretati civili, osobito srpski. Stoga su njegovi vojnici zaustavili vozilo koje je vozio Peček. Doveli su ih u štab gdje ih je preuzeo Saša Antić. On je rekao da je Peček pogriješio, da nije smio doći na mjesto gdje je civilima zabranjeno kretanje, ali da je bio pomalo pijan i da je vjerojatno zato zaboravio na to. Kaže da su ga prije tog sela trebali zaustaviti. 

Njemu se kao zapovjednik predstavio Nikola Rukavina, a njim je bio Suljić. Objašnjavao je da zapovjedni lanac u toj "Merčepovoj" postrojbi nije skroz do kraja određen te da su oni vjerojatno između sebe znali tko zapovijeda i tko vodi štab. Istaknuo je kako su Merčepa pripadnici njegove postrojbe zvali šef i da su ga obožavali i doživljavali kao jedinog čovjeka kojem su vjerovali. Za Stojakovića je rekao da zna da je doveden i predan Antiću. Nije ga nikad pitao što je bilo sa Stojakovićem jer "nije bilo pametno previše ispitivati". Jonaš je rekao da je Merčep sudjelovao u napadu na Lovsku 17. listopada 1991., a tamo je i ranjen. Sudac ga je pitao zašto je Merčep došao tamo, a on je odgovorio da je Merčep želio doći u Lovsku i osobno sudjelovati u napadu. Vidio ga je nakon toga u bolnici 18. listopada kad je došao posjetiti ranjene kolege u Kutini.