Davnih osamdesetih tadašnji maloljetni sinovi Tomislav i Robert oduševili su se “igračkama” koje je traktor izbacio iz zadnje brazde njive.

Nakon što su se zasitili, majka Marija ih je spremila na tavan. Među njima je bio i bakreni bodež star oko 3100 godina. I tako bi stajao unedogled da u goste prije dva tjedna nije došao rođak i ljubitelj povijesti Emil Crnković.

- Razgovarali smo i Tomislav se odjednom dignuo i vratio se s bodežom. Nisam odmah znao što je, ali sam nazvao kustosa iz muzeja u Rijeci, Ranka Starca - prepričao je Crnković. Kustos mu je odmah objasnio o čemu je riječ.

- Bodež je pripadao području od Posavine, od Dolenske, do ušća Save u Dunav. Tad su bile velike migracije stanovništva, pa mislim da je riječ o ljevaču koji je bježao i skrio svoje predmete u nadi da će se stići vratiti po njih - kaže Starac. Emil kaže da će bodež darovati jednom od muzeja.