Pri ulasku u dvorište obiteljske kuće Dobravec u Đurđevcu, čuli smo zvuk dizelskog motora koji je već desetljećima prava rijetkost. Na traktoru, Eicher iz 1958. godine, koji je doista pravi oldtimer sjedio je ponosni je vlasnik Ivan, a pokraj njega 7-godišnji unuk Fran, koji će nakon djeda naslijediti traktor koji je sakupio već 63 godine. Tog dana su se djed i unuk, ali i baka Ljubica, koja nam je otvorila vrata spremali djedovim ljubimcem u vinograd. Nakon razgledavanja i fotografiranja vlasnika i traktora simpatični Ivan nam je nadahnuto kao da se radi o prvoj ljubavi pričao o povijesti traktora, dok je unuk to sve promatrao gotovo ne dišući.
-Kad smo ga mi kupili prije 37 godina on je već bio debelo punoljetan jer je imao 26 godina kod prijašnjeg vlasnika. Napravljen je 1958. godine. Sjećamo se da smo ga platili dosta skupo, jer smo prodali kobilu i dignuli kredit pošto smo uz poljoprivredu žena i ja radili u poduzeću gdje smo stekli penzije. To nam je bio prvi a ujedno i posljednji traktor u životu, jer ga za nikakve novce ne bi dao. To je poklon unuku Franu, kad ja ne budem više mogao voziti – govori nam 68-godišnji vlasnik .
U prvo vrijeme dok su obrađivali zemlju koristili su ga za sve poljoprivredne poslove, a sada jedino za radove u vinogradu i odlasku u vinograd. Ivan i njegova supruga su prava atrakcija kad se upute u vinograd. On sjedi za upravljačem, a supruga se vozi u auto prikolici.
Na traktoru s kojim obvezno sudjeluju na defiliranju za najpoznatiju Pučku svečanost u Đurđevcu „Picokijadu“ povremeno sjedi i mlađa kćer Žaklina. Uostalom ona je ranije upravljala traktorom, kad je išla u osnovnu školu, a otac je držao za plug kojim se sadio i zagrtao krumpir, kukuruz, vinograd….Taj način rada se u Podravini zove „jarčenje“. Ujedno im je služio i za „piljkanje“ ili kako bi to sa starogovora preveli da je okopavanje s plugom koji ima pet motika. Još uvijek ima originalnu kosu koja radi precizno poput škara kod frizera.
Ivan tvrdi, a to potvrđuje i njegova supruga da ih traktor nikada nije izdao. Ima 32 konjske snage, što je prijašnji vlasnik pridodao na originalnih 12 konja koji su „tjerali“ stroj težak, kako piše u knjižici vozila, 920 kilograma. Na zadnjim, pogonskim kotačima su još uvijek originalne gume, dok su prednje promijenjene. Ima tri brzine za naprijed i jednu za natrag. Ima čak i hidraulični volan, reduktor, šperu. Svake godine bez problema prolazi tehničke preglede.
-Do prije koju godinu sam na traktor imao prikvačen „banzek“ (pila tračna) s kojim sam okolo rezao drva. Neki dan sam prodao benzek jer više ne mogu to raditi. Prije toga sam imao i veliki cirkular. Nekada sam i izvlačio drva iz šume. Mislim da je ovakav traktor dovoljan za male poljoprivrednike – govori nam Ivan koji je gotovo vršnjak svom traktoru, jer je od njega stariji samo pet godina.
- Na njemu je još uvijek gotova ista boja, ali sam ju malo popravio, jer su mi na tehničkom rekli da piše siva, a sve više ima hrđave boje.
No, djed se uz pomoć unuka pobrinuo da se na nekim mjestima umjesto hrđe stavi siva boja.
Tvrtka Eicher koja je osnovana 1936 godine u Njemačkoj je početkom 90-tih godina prošlog stoljeća nestala sa tržišta, ali su ostali poneki traktori poput ovog iz Đurđevca koji dokazuju da je to kako Ivan Dobravec kaže, dobra i pouzdana „mašina“ koja malo traži a puno daje.