Vikali su: Pope izađi, ali ja nisam htio izaći iz crkve u kojoj sam bio. Da sam izašao bio bi mrtav. Zaklan. Nažalost, nedugo nakon toga oni su zaklali čovjeka misleći da sam to ja. Samo zato što mi je bio fizički sličan - priča nam don Josip Košćak, župnik crkve Srca Isusova u Ivanovom Selu kraj Grubišnog Polja.
Crkva u Ivanovom Selu ( na slici) u kojoj je don Josip godinama službovao a vratio se u nju kao župnik mjesec dana prije strašnog pokolja
- U župnu kuću koja se naslanja na crkvu u jednu prostoriju su bacili bombu, sva vrata razbili, prozore izrešetali, ali se u crkvu nisu usudili ući. Zašto nisu, ne znam... - kaže don Josip.
Luster u župnom uredu napravljen je od eksplodirane granate
'Hvali li se da su ubili popa'
Ivica Kovačić (61) iz susjednog sela krenuo je u poštu zvati sina. Ali u Ivanovo Selo je došao krivi čas. Najprije su ga lokalni Srbi koji su upali u selo zarobili, a kad je pala srpska topovska granata među civile koje su bili postavili kao živi zid na glavnom seoskom raskrižju on se čudom spasio. No, potrčao je prema dvorištu crkve gdje su ga zamjenili za župnika, uhvatili i zaklali. Naime, bio je fizički sličan župniku. Nekoliko sati kasnije don Ivan ga je našao prerezanog vrata.
Ivica Kovačić (na slici) brutalno je zaklan
- Još su ga i upucali u glavu, u potiljak da budu sigurni da je mrtav. Ubojica se poslije hvalio da je ubio popa - kaže nam don Ivan.
Tog dana u Ivanovom Selu ubijeno je sedmero civila. Od topovske granate u živom zidu ubijeno je pet muškaraca, jedna baka ubijena je u ispred kuće, a Kovačić je zaklan. Mnogi su ranjeni.
Petorica ubijenih tog dana ( na slici). Služili su četnicima kao živi zid
- Sa Srbima smo prije rata živjeli kao ljudi s ljudima, bilo smo prijatelji, kumovi. Tada se sve promijenilo - ističe Košćak.
Najstarija češka zajednica u Hrvatskoj
Don Josip Košćak u nekoliko je navrata do 1991. službovao u Ivanovom Selu, selu s najstarijom češkom zajednicom u Hrvatskoj. Vratio se u ponovo u selo 26.8. 1991.godine. Prije rata selo je brojilo 450 žitelja, uglavnom Čeha koji su 1826. godine došli iz Češke i oformili selo.
Na Ivanovo selo minobacački napadi krenuli su još u kolovozu kad je Štefanija Kolar poginula ispred svoje kuće.
Sprovod ubijenih mještana (na slici)
A tog dana 21.9. najprije je krenuo minobacački napad, a onda su s dva pravca krenuli ulaziti u selo i počeli paliti kuće i štagljove.
- To je bio srpski narod iz susjednih sela, koji su bili prijatelji s mnogima, domaći Srbi obučeni u odjeću teritorijalne obrane, a neki i u maskirne uniforme. Stanovništvo je bilo slabo naoružano, branili smo se lovačkim puškama. Bila je subota. Po kućama su skupljali muškarce, izvačili ih i skupljali u grupe - kaže nam Franjo Pintera koji je u to vrijeme bio predsjednik kriznog štaba u Ivanovom Selu.
Spas za selo stigla je iz Daruvara
U isto vrijeme pucali su po kućama, palili, pljačkali.. A nakon toga su prijeteći oružjem na središnjoj cesti poredali desetak mještana da ih služe kao živi zid tijekom borbi.
- Na punktovima u selu tog dana je bilo negdje između 15 do 20 ljudi, nas mještana. Da nisu uspjeli doći tada gardisti iz Daruvara tko zna što bi bilo sa selom - kaže Pintera.
Tako su pripadnici interventne grupe ZNG Daruvar, ističe,organizirali silovit protunapad i natjerali četnike na povlačenje i oslobodili selo.
- Na televiziji Srbije je tu večer bio izvještaj u kojem su rekli da su oni došli spašavati Čehe od ustaške vojske i da su imali dosta uspjeha - kaže Pintera.
U borbama taj dan poginula su i dva pripadnika ZNG-a - Ivo Čvek (25) i Antun Tanač (28).
Mještani koji su taj dan poginuli od topovske granate u živom zidu su Josip Horak (30), Josip Sedlaček(40), Josip Besprska (61), Franjo Frantal (38) i Zdravko Frantal (32). Na svom kućnom pragu ubijena je taj dan Josipa Horak (71), a Ivica Kovačić je zaklan.
Na mjestu gdje je u dvorištu crkve zaklan Kovačić stoji spomen ploča u sjećanje na nesretnog čovjeka, a don Ivan je dao zasaditi i grm ruže.