Željka Milovanovića dobro znaju u njegovu Belome Manastiru. Sjećanja na njega nisu ni ugodna ni lijepa.
- Krajem srpnja 1991. godine samo ga je sreća spasila da ga ne ubijem, držao sam ga na nišanu, s leđa. S pajdašem Velimirom Bertićem Vekcom došao me provocirati ispred kuće. Bili su naoružani do zuba. Suborci i ja tresli smo se od želje da ga ubijemo, ali smo odustali. Nekoliko dana poslije granatirao je moju kuću - ispričao nam je Ivo Lovrenčić (52), predsjednik belomanastirske Hvidre.
- On je ubijao ljude, maltretirao ih i protjerivao iz kuća, ali sve to je radio prije svega radi pljačke. I tijekom rata je bio kriminalac. Prije rata se šepurio u prastarom Fordu, a kad je rat počeo, već je vozio luksuzne automobile - prisjeća se Lovrenčić.
Josip Kompanović, dogradonačelnik Belog Manastira, za Milovanovića kaže da je šljam najgore vrste, da je haračio, zastrašivao i ubijao po Baranji. Tijekom rata je motornim zmajem nadlijetao unproforce i s neba mokrio na njih. Jedanput je i pao s 10 metara, ali se brzo oporavio i nastavio s kriminalom.