Američki međuizbori odnose se na mnoštvo stvari: zdravstveno osiguranje, imigraciju, ekonomiju, odnose se na moć i tko će je držati i u Washingtonu i u državama. Ali iznad svega, na tim se međuizborima odlučuje o nečem bazičnom, o tome kakvu zemlju Amerikanci vide danas i kakvu žele da im bude u budućnosti. To ove međuizbore čini iznimnima u odnosu na bilo koje u povijesti. Ako porazgovarate s glasačima skoro bilo gdje, o tome što ti izbori znače za njih, odgovori će skoro bez iznimke uključivati kako osobno doživljavaju Trumpa i sveukupan dojam o stanju SAD-a.
Debata o podjelama u SAD-u nije nova stvar, aktualna je već neko vrijeme, ali ju je Trump izdignuo na ranije neviđenu emocionalnu razinu. Ovo su izbori oko kojih će se ratovati u pojedinim državama i u pojedinim distriktima s tradicionalnim oružjima: novac, oglašavanje i "čizme na terenu".
Televizijske reklame demokrata tuku republikanske oko ovog ili onog pitanja; republikanske tuku demokratske. Novac cirkulira kongresnim kampanjama kao nikada prije. Mobilizacija glasača je sofisticirana i ogromna više nego ikada. Na rubovima svega toga, ova oružja mogu činiti razliku.
No, puno je veće pitanje kakve su vrijednosti nacije koja je dovela do ovoga što gledamo proteklih tjedana i mjeseci. To je to uznemirujuće pitanje koje je pokrenulo rekordne količine novca u kampanji, koje je pokrenulo mase volontera kao nikada prije. To je ono što je nagnalo rekordan broj ljudi u mnogim državama da ispune listić uoči izbornog dana. Svi skupa, ovi indikatori daju pečat ovim izborima kao "onima koji se dogode jednom u generaciji".
SAD je podijeljena zemlja, posebno pod ovim predsjednikom. Neprijateljstvo onih iz jedne stranke prema onima iz druge, raste. Podjele između urbane i ruralne Amerike su se proširile. Muškarci i žene su sa svojim pogledima na predsjednika na različitim stranama, uključujući i u nekim brakovima, a raskorak između spolova je na rekordnim razinama. Obrazovanje je postala nova i značajna linija rasjeda, dijeleći one s diplomom od onih bez nje.
Jedna od ljepota američke politike je njena raznolikost, od jedne regije do druge, od jedne države do druge, čak i unutar pojedinih država. Svaka država i regija ima svoju vlastitu političku povijest i kulturu.
Svaka ima svoje posebnosti, svoje dobre i loše kandidate, svoje lokalne uvjetovanosti. Međuizbori su poput slikanja točkama, svaka pojedina kandidatura do srijede ujutro će dodati svoj utjecaj na sliku koja će pružiti određene odgovore o ovom trenutku: kakav je identitet Amerike danas, kakva su joj stremljenja i vrijednosti, ton i prirodu debate. Trump je o svojim pogledima na te stvari donio odluku. Mnogi Amerikanci su oduševljeni onime što je učinio ili pokušava učiniti kako bi uzdrmao politički status quo zbog kojega su se osjećali kao autsajderi. Oni svoje protivnike vide isto onako kako ih on često opisuje, kao neprijatelje i njega i zemlje. No njegov predsjednički mandat prouzročio je i snažnu negativnu reakciju koja se osjeća kroz tjedan uoči izbornog dana isti onako kako se osjećala od prvo trenutka kad je inauguriran. Njegovo predsjedanje je doba sirovog političkog gnjeva. Sukob tih vrijednosti i percepcija oblikovat će utorak.
Zbog svojih zemljopisnih različitosti u podijeljenoj Americi, ono što se dogodi u utorak, moglo bi udariti nesrazmjernom žestinom.
Ako bi stvari pukle onako kako se sada čini da bi mogle, izbori bi pomeli republikansku većinu u Kongresu i ojačali demokrate u guvernerskim i izbornim utrkama u pojedinim državama. Ali bi demokrati i dalje mogli ostati u manjini u Senatu jer su skoro sve sadašnje izborne kampanje u crvenim, republikanskim državama.
Predizborne ankete govore o tijesnim utrkama za Senat, Kongres i guvernerska mjesta. Ankete su i ranije griješile. Ovo bi mogli biti "valni izbori", takvi čiji rezultati nadjačavaju strukturalne prepreke s kojima se suočava stranka koja je u manjini. U ovom slučaju snaga ekonomije je ono što bi republikancima moglo pomoći da izbjegnu najgore i još jedan faktor koji izbore čini drugačijima od onih tijekom povijesti. Ako se pogleda od 1982. do 1994., do 2006 i do 2010., međuizbori su pokazali da su stranke dvojice republikanskih i dvojice demokratskih predsjednika pretrpjele značajne poraze, ali su uzroci bili drugačiji nego danas; uobičajeniji, razumljiviji. Međuizbori iz 1982. bili su isključivo o ekonomiji. Zemlja je bila u dubokoj recesiji, nezaposlenost je bila u rujnu te godine 10 posto, po prvi put u 40 godina dvoznamenkasta.
Demokrati su ugrabili oko 20 mjesta u Kongresu, što je značilo većinu i što je bio udarac predsjedniku Ronaldu Reaganu. 1994. gnjev zbog vlade, korupcijskih skandala u Kongresu i pravosudne pogreške Billa Clintona i kongresnika demokrata doveli su do povijesnog revolta glasača. Nakon 40 godina vladavine demokrata Kongresom, republikanci su se uspeli na vlast predvođeni svojim Newtom Gingrichom na plimnom valu protuvladinih osjećaja.
U fokusu međuizbora 2006. bilo je pitanje rata i mira, rastuće nepopularnosti Iračkog rata u kombinaciji s opadanjem povjerenja u vodstvo Georgea W. Busha i zbog rata i zbog načina na koji je njegova administracija pratila razaranja uslijed uragana Katrina. Kombinacija to dvoje koštala je republikance većine u Kongresu. Četiri godine poslije republikanci su zajahali veliki val nezadovoljstva kako bi iznova zavladali Kongresom.
Demokrati pod Barackom Obamom poraženi su zbog sporog oporavka od najgore recesije od Velike depresije i dubokih političkih podjela oko programa zdravstvene skrbi za sve, što je prošlo bez podrške republikanaca. U slučaju Trumpovog predsjednikovanja, ovi među izbori su kategorija za sebe, jer se događaju u doba ekonomskog prosperiteta. Nacionalna ekonomija doseže vrhunce, a glasači se unatoč toga bave stilom, ponašanjem i osobnosti predsjednika.
Izvještaji Ureda za rad od petka nisu mogli donijeti bolje vijesti. Svi indikatori ukazuju da sve ide u najboljem smjeru – rast broja radnih mjesta, rast plaća, nezaposlenost i sudjelovanje radne snage. Ipak, usred jednog od najboljih stanja s ekonomijom unazad desetljeća, u doba rasta ekonomskog i potrošačkog pouzdanja, kampanja se tiče svega, sao ne toga. A ipak se ne odnosi baš na ništa.
Trump je posegnuo za raspirivanjem straha od useljenika, posebno od karavana migranata stotinama kilometara udaljenih od južnih granica. Odlučio je ne posezati za dobrim vijestima. Konačno, tek u subotu navečer na Floridi spomenuo je ekonomiju. A i tada je najdulje vrijeme ipak govorio o zakonu i redu i o onome što on naziva demokratskim "mafijašima". Zato za mnoge glasače izbor nije o osobnim financijama ili o ekonomiji ili o smanjivanju poreza, nego o tome treba li zemlji promjena. Izbori u utorak mogli bi dovesti do iznenađenja. Izbori poput ovih to često i čine. Rezultat bi mogao promijeniti odnos snaga u Washingtonu ili bi demokrate mogao dovesti do čuđenja kako su i opet pretrpjeli neuspjeh. To će pružiti i djelomičan odgovor na pitanje kakva je ovo Američka i kakva bi trebala biti. Cjelovitiji odgovor će doći naknadno, u kampanji dvije godine poslije.
Članak je u cijelosti preuzet s Washington Posta.