Tako smo tužni što Mazice nema. Molim vas, vratite nam je, dat ću vam bilo kojeg drugog janjca, očajnički moli Josip Ileković (60) iz Lonjice kraj Vrbovca.

S njegova ranča netko je prije nekoliko dana ukrao maleno janje, ljubimca obitelji. Iako na ranču imaju puno domaćih životinja, ono im je bila itekako posebno. Svi su ga obožavali, pogotovo djeca. Dovodili su prijatelje i svi su se zajedno igrali s janjetom, a ono je uživalo u pažnji koju je dobivalo. Trčalo je zajedno s njima dvorištem i nikoga se nije bojalo. Tko god da je došao na ranč, janje se sa svima mazilo. Unuci Zara (1), Rafael (4), Sara (7), Danijel (8), Mateja (9), Natali (10) i Monika (11) vezali su se za njega pa su jako žalosni. Nikako ne mogu prežaliti što ga nema i što se više ne mogu igrati s njim.

- Čim unuci dođu, nadaju se da će ga vidjeti u dvorištu. No, nažalost, nema ga - kaže Josip.

''Pratila me, kuda ja, tu i ona''

Malo janje je staro tek tri mjeseca i teško oko 15 kilograma. Posebno mjesto u srcima i domu obitelji Ileković dobilo je jer je bilo prava maza. Zato su mu i dali ime Mazica. Majka ga je ostavila jer je jedino bilo šarene boje. Josip to nikako nije mogao gledati, stoga ga je odlučio othraniti na bočicu.

- Bilo je smeđe boje s crnim šarama. Mama ga nije htjela pogledati. Mazicu smo odnijeli u kuću, pa je neko vrijeme živjelo s nama. Dizao sam se noću kako bih ga nahranio. Kad smo ga othranili, pustili smo ga među ovce da se prilagodi - kaže nam Josip.

Ali Mazica se sa svojom vrstom nije previše družila. Igrala se u dvorištu sa psom, znala je otići zečevima, a najviše je voljela provoditi vrijeme s Josipom i djecom. Svatko tko bi došao na ranč prvo bi zamijetio upravo Mazicu. Bila je vjerna Josipu.

- Kad sam ovce pustio na ispašu, Mazica nije išla s njima. Radije me je pratila u stopu. Kuda ja, tu i ona. Užasno sam tužan jer je više nema - kaže Josip sa suzama u očima.

Dodaje kako moli onoga koji mu je ukrao janje da mu ga vrati, a on će mu zauzvrat dati jednog velikog janjca.