Unatoč poznim godinama, Luka Lončarić (99) krenuo je na informatički tečaj u Gradsku knjižnicu. Već je bio na dva predavanja, a kaže kako bi volio naučiti pisati u Wordu.
- Za učenje nikad nije kasno. Moj moto je od kolijevke pa do groba, za nauku uvijek zgoda. Kod kuće nemam računalo pa dolazim u čitaonicu gdje mi pomažu djelatnici i prijatelji. Naučit ću to sigurno, uporan sam i ne odustajem nikad - kaže Puljanin Luka Lončarić.
Najstariji je član knjižnice i ponosan je zbog toga. Živi u stanu gdje mu društvo pravi stara pisaća mašina koju često koristi.
- Kupio sam ju 1970. godine i još me dobro služi. Napisao sam na pisaćoj mašini autobiografiju tešku tri kilograma. U mirovinu sam otišao 1972. godine pa imam puno vremena. Volio bih naučiti osnove informatike jer možda jednom budem imao i svoje računalo. Pravnik sam po struci pa bih volio naučiti raditi na njemu i svladati barem osnove. Mislim da će za 20-ak godina sve knjige biti na računalu i ljudi će tako najviše čitati - kaže Luka koji živi sam te ima vrlo bistro pamćenje i koncentraciju.
ŽIVI SAM I IMA PRAUNUKE
Jedina kći koju je imao umrla je u 54. godini. U Kanadi ima unuke i praunuka koji je već punoljetan. Svaki dan dva sata hoda.