Selo Beljevina, smješteno na pet kilometara od Đurđenovca i desetak od Našica, tipično je malo slavonskog selo; ima nešto malo više od 700 stanovnika, dvije trgovine, gostionicu, crkvu, Dobrovoljno vatrogasno društvo, područnu školu i nogometno igralište i sve to raspoređeno u par ulica. No, po nečemu su vrlo posebni, bar što se tiče velikog broja sličnih malih sela u Slavoniji. U Zelenoj ulici u Beljevini, posebice u dijelu kojega mještani zovu Tivarski kraj, svakoga dana sve vrvi od dječjeg smijeha. Naime, devet mladih obitelji koje žive jedna do druge u radijusu od samo 500-tinjak metara, ima ukupno 20-oro djece, svi jedno drugome 'do uha'. Pravi baby boom u Tivarskoj, reći će stariji mještani smješkajući se ponosno. To su njihovi sinovi i unuci kućama doveli snajke iz okolnih mjesta kojima se život u Beljevini svidio pa nemaju ništa protiv ni brojnijeg podmlatka. "Mi smo zapravo najmlađa ulica s najviše djece. Svi smo tu doselili unazad par godina, nakon što smo se poudavali i poženili pa je ulica, koja je nekada imala par kuća, sada poduža. Svi se međusobno družimo jer smo kuća do kuće i jer nam se djeca stalno zajedno igraju. Jednoga dana će i zajedno u školu pa neka si budu dobri" kažu mlade mame sve te dječice.
POGLEDAJTE VIDEO:
Najstarija je 17-ogodišnja Štefica, a najmlađa je dvomjesečna Mia. U ulici još žive Valerija (15), Aurelija (13), Ingrid (11), Klaudija i Leana (10), Sven (9), Elena (6), petogodišnjaci Dominik i Marta, Dorotea i Mateo (4), Larisa i Lara (3), Katja i Laura (2) te Lucija kojoj je 5 mjeseci i Karlo kojemu su 2,5 mjeseca.
POGLEDAJTE GALERIJU:
"Ja sam se udala tu u selo i odmah mi se svidjela naša ulica. Sve su mlade obitelji u njoj. Suprug Davor i ja imamo četvero djece. Najviše u ulici za sada. Nismo planirali koliko ćemo imati djece, to se dogodilo. Sada ne bismo imali ništa protiv još jednog malog brata. Suprug radi, ja sam doma sa njima jer ih ne mogu voditi u vrtić. U selu nemamo vrtić, iako smatramo da bismo ga trebali imati, pa su mame prisiljene ostati doma ili djecu voziti u Đurđenovac. Ima onih koji nemaju automobile pa ne mogu. Djeca su nam dosta osuđena na boravak kod kuće ili, eto, kod susjeda u dvorištu jer nemamo ni pošteni park za igranje, samo igralište bez sadržaja" kaže Ljubica Jantoš (25), mama Elene, Dominika, Larise i Laure. Zadovoljna je, kaže, što joj djeca odrastaju u pitomom kraju ali to ne znači da bi trebala biti lišena svega.
Trenutno mali Beljevančani mogu, eventualno, ići plesati u seoski folklorni klub ili se pridružiti maloj vatrogasnoj skupini u DVD-u.
Drugih sadržaja u selu za njih nema. "Ja baš nisam zadovoljan sa time koliko malo dečki ima među nama. Ja i još dvojica i još je jedan od njih mala beba. Sve oko mene u ulici su curice. Kad hoću igrati nogomet moram ići kod prijatelja u drugu ulicu jer one ne znaju igrati nogoš" nezadovoljno kaže devetogodišnji Sven Gliša koji i doma ima dvije sestre.
Beljevina inače ima i jako malo nezaposlenih jer svi uglavnom rade u dva-tri dobro poslujuća seoska poduzeća sa više zaposlenih. Ima malo staraca i malo onih koji tu otišli 'trbuhom za kruhom'.
"Neki odu, neki dođu. Ja sam u selo došla iz Osijeka, kod muža. Bilo mi je teško u početku priviknuti se na malu sredinu, ali kasnije otkriješ njene prednosti. Volim što se svi u ulici družimo, što su djeca zajedno. Moja će uskoro morati u predškolu a to će biti problem jer ju moramo voziti svaki dan u Đurđenovac. Mi možemo, ali neki drugi roditelji ne mogu, pa ćemo se dogovoriti da djecu vozi svaki puta netko drugi. Solidarno" kaže Ivana Dubrovečak (24) mama malene Lare. "Ja sam u selo došla za svojom sestričnom koja se tu udala, da ne bude sama. Muža sam upoznala u njenim svatovima" smije se Anastazija Ivanušec koja je u Beljevinu došla iz Piškorevaca. Ima malenog sina. Uklopila se među ostale doseljene 'snajke'.
U Tivarskoj je uvijek veselo. Posebno kada dođe lijepo vrijeme. Ovih dana asfaltiraju im cestu pa djeca uživaju gledajući velike bagere i valjke ispred kuće. "Do prije desetak godina nismo imali baš djece. Ovo je sad stasalo par generacija mladih koji su se poženili i odmah, eto,baby boom. U školi sada ima oko 30-tak učenika. Svake godine imamo oko pet novih prvašića. Za naše malo selo to je odlično" kaže starija mještanka.
Sličan baby boom dogodilo se i u Našicama, točnije u našičkom DVD-u. Naime, u samo par mjeseci šestorica vatrogasaca postali su očevima. Imaju ukupno sedmoro djece. Obzirom da su još mladi i u snazi, tu sigurno neće stati.
Na pitanje zašto je odjednom u našičkom kraju nastao baby boom, starija mještanka Beljevine smijući se kaže "A šta ja znam. Možda zbog roda. Imamo puno roda u ovom kraju".