Svaki dan u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku. 

Sportska dvorana gunjanske osnovne škole i dva mjeseca nakon što je Sava poplavila to selo još je bila pod vodom. No umirovljeni nastavnik hrvatskog jezika i voditelj Studija kreativnih ideja, Josip Krunić, koji od 1995. djeluje u OŠ “Antun i Stjepan Radić”, bio je uvjeren da će u kolovozu upravo u tom prostoru biti tradicionalna Ljetna filmska škola, na koju će doći gosti iz cijele Hrvatske i Europe. I jest. U toj dvorani, koju su prije zvali Kino Osmijeh, premijerno je prikazan dokumentarni film “Kako dalje živjeti u Gunji”, koji je Krunić sa svojim učenicima snimao od prvog dana poplava. Ovo kino se sad zove Novo kino Osmijeh. U najtežim danima nakon poplave upravo oni su smogli snage pokrenuti svoju Gunju.

Poplava im je uništila kompletnu arhivu, no uspjeli su sačuvati svih 85 filmova koje su njegovi učenici snimili u Studiju kreativnih ideja. Umirovljenog nastavnika i njegove bivše učenike susreli smo u Rajevu Selu pored mjesta na kojem je Sava probila nasip i poput bujice u dva dana sve poplavila.

- Nismo ni sanjali da ćemo jednom snimati film katastrofe - priča Mirsad Mahmutović (14), Gunjanac koji je završio osmi razred i krenuo u srednju školu u Županji kao beskućnik, privremeno smješten u Posavskim Podgajcima. Mirsadu, koji je od prvog dana poplava sudjelovao u snimanju, rad na filmu je bio “odvraćanje misli od užasa”. Njegov prijatelj, godinu dana stariji Tomislav Džunja iz Rajeva Sela, kaže da su svemu pristupili kao pravi kroničari zla koje ih je pogodilo.

Film kao terapija

- Kakvi bismo mi bili filmaši da ne snimamo film o ovoj tragediji?! Rad na filmu bio je terapija - kaže Tomislav. Njemu i prijateljima prije poplave najdraže je bilo okupljati se na lokalnom igralištu i tamo vrijeme provoditi do kasno u noć. Kad je Sava učinila svoje, na igralištu su mogli eventualno igrati samo vaterpolo. Tomislav je među rijetkima čija kuća nije poplavljena. 

U snimanju dokumentarca o poplavljenoj Cvelferiji sudjelovali su i sestre Marija (15) i Ivana (14) Šokčević, Mario Mateljić (15), kao i mladi gunjanski pjesnik i glumac Jakov Farago (10). Marija, koja je u povijesti gunjanske osnovne škole ostala upamćena kao učenica koja cijelo školovanje nije dobila nijednu drugu ocjenu osim petice, a takvu praksu je nastavila i u zagrebačkoj 15. gimnaziji, došla je iz Zagreba sudjelovati u snimanju filma, jer tragediju svojega kraja nije mogla pratiti iz daljine. Mlađahni Jakov Farago napisao je i prigodnu pjesmu, čijim recitiranjem je završio film: “Teče, buči hitra voda / ime joj je Sava / pod njom pliva Slavonija / blatom okupana”. A sve je moglo biti drukčije da Krunić, vidjevši što se sprema, nije sa susjedima iz Posavskih Podgajaca krenuo autom cestom koju je Sava već poplavila i u samo deset minuta iz škole, u koju je već nadirala voda, izvukao opremu.

- Sad tu kameru koju smo spasili doživljavam kao blago! I upravo zahvaljujući njoj smo već za festival djece u Šibeniku snimili 10-minutni dokumentarac o poplavljenoj Gunji i tim filmom rasplakali 145 učenika iz Gunje koji su tad bili u Šibeniku. Ne mogu vam reći koliko puta sam gorko zaplakao radeći na filmu, koji je ustvari kronika ove velike tragedije, koja će pokrenuti veliki egzodus Gunjanaca iz njihova mjesta - priča Josip Krunić.

Snimili više od 40 filmova

U svijetu filma Gunja nije nepoznata. Iz njihove radionice je u posljednjih deset godina izašlo više od 40 filmova. Za film “Može bit’ da je dobar ovaj dečko”, o požrtvovnoj patronažnoj sestri Jadranki Franjić, dobili su priznanje iz New Yorka, a mnogi filmovi gunjanskih učenika prikazani su i na državnog televiziji.

Pokretač filmske priče, prof. Krunić, za svoj fanatični rad sa školarcima dobio je najveće priznanje u području obrazovanja – nagradu “Ivan Filipović” za životno djelo! U svijet filma povukao je mnoge danas ugledne redatelje, montažere i glumce, a njegovi učenici bili su i braća Mićanović, pisac Miroslav te Krešimir, jedan od autora Matičina pravopisa. Dobitnik je UNICEF-ova priznanja za doprinos u razvoju filmskog stvaralaštva mladih, zatim priznanja Delegacije EU za film koji promiče humanitarni i volonterski rad mladih.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje