Etnografska zbirka dr. Jurja Kolarića prostire se na 2400 četvornih metara obiteljskog imanja u Donjem Hrašćanu, koje je Kolarić naslijedio od svojih roditelja.

Neki članovi obitelji smatrali su kako mu, jer je svećenik, zemaljska dobra više neće trebati.

- No moja majka je rekla tada da moram imati mjesto na koje ću se moći vratiti svojim korijenima ako poželim, i tako je i bilo. Iako već desetljećima, zapravo cijeli život, prikupljam razne rijetke predmete, 2004. godine odlučio sam imanje pretvoriti u muzej. Dao sam mu ime Međimurski muzej, etnografska zbirka dr. Juraj Kolarić - pripovijeda. S očitim ushitom objašnjava kako je većinu rijetkih predmeta našao, ali mnoge su mu donijeli i darovali drugi.

Tako je kupio i složio stare drvene kuće. Najstarija je iz 1860. godine. Izvana i iznutra opremio ih je tako da prikazuju svakodnevicu međimurskog stanovništva u tom kraju. Želja mu je za buduće generacije očuvati i oživjeti povijest iz razdoblja između dvaju ratova. - Bohnecova hiža je jedini zidani objekt. Trenutačno se obnavlja. Odmah pored smjestio se Hižec, simpatičan drveni stan koji se protegnuo na kat i potkrovlje. U šest prostorija jedva je smjestio svoje malo privatno bogatstvo koje krije i neka nacionalna blaga. - Ovo je metak koji je Puniša Račić ispalio u Stjepana Radića.

>>> Više pročitajte u Expressu